Poslednji pozdrav dragoj sestri

JELENI
Bože dragi, zar si tako mora',
znaš od sestre nema dražeg stvora.
Opet suza niz lice da nam kane,
pa nanovo otvara nam rane.
Suza vrela lice okvasila,
bolna majka đecu ostavila.
Zar si mora' il' je tvoja želja,
te im uze oba roditelja?
Ona im je tvrd oslonac bila,
te ostaše k'o tići bez krila.
Ali neće potonuti tići,
oni će se u nebesa dići.
I vinuti nebu do oblaka,
nek' je zemlja crna, sestro, laka.
Tvoja braća MIRKO i MILENKO


