
JOVANU
Sunce moje, tako si me zvao...
Kako da prihvatim da te više nema?
Kako da prođe dan, a da ne čujem tvoje.. “Kako si mi? Dira li te ko ?„ da mi kažeš da si tu i da me voliš? Otišao si sa osmijehom, baš onako kako je priličilo tvom velikom srcu. Bio si najveći, moj ponos, dika i čovjek kakav se rijetko rađa. Nikada neće moći da uzmu ono što si bio i što ćeš zauvijek ostati - jedan jedini i najveći. Nedostajaćeš mi svakim novim danom, danas i zauvijek.
Čuvaću uspomenu na tebe u svakom osmijehu, svakoj suzi, svakom koraku koji napravim, ponosno i uzdignute glave baš onako kako bi ti želio i kako ti dolikuje.
Tvoje ime ostaće moj vječni ponos i uspomena,
tvoja SANDRA




