JOVANKA Stevana BANOVIĆ

Majko moja lijepa, gospodska, neka si se odmorila i svojoj djeci i mužu pridružila.
Majko moja, napaćena dušo, 35 će godina od kada si ćerku- moju sestru Nenu izgubila, 7 godina će od kada si izgubila mog dobrog i plemenitog oca Stevana i prošle su 2 ipo godine od kada si izgubila sina, mog brata Dragana, koji je u velikim mukama teške bolesti napustio ovaj svijet.
Majko moja iako tako nesrećna uvijek si dostojanstveno podnosila svoju muku i bol govoreći "Imam ja bogu fala punu kuću, Slavinu lijepu porodicu. Neka mi ih Bog čuva".
Uvijek si bila zahvalna mom mužu Tomislavu koji skoro 35 godina nikada nije postavio pitanje mog odlaska u Podgoricu, a bila sam više u Podgorici nego u Kotoru.
Tvoju muku i patnju Bog je ipak na kraju nagradio "lakom smrću" jer se tvoj život završio tiho i mirno bez velike muke i bolesti kako si uvijek htjela da bude, da nikog ne opteretiš.
Majko moja hrabra, počivaj pored svoje familije i neka vam je svima laka crna zemlja.
A tuga je moja velika do neba. Zatvorila se vrata moga roda.

Vaša SLAVA