Kajo moja...
19.05.1991 - 24.03.2024.
Jedina mi je utjeha to što te konačno više ništa ne boli i što ćeš biti na neko bolje mjesto. Izvini što nismo više vremena provele zajedno. Nadam se da znaš koliko te volim.
U mojim mislima ćeš biti uvijek kao i do sad i nadam se da ćemo se opet negdje gore sresti i ostvariti sve što nismo ovdje. Nedostajaće mi ono tvoje "ružo moja".
Volim te zauvijek druže moj!!!
NINA MARKOVIĆ
Posljednji pozdrav, poslato: 25.03.2024.
Обавјештавамо родбину и пријатеље да је дана 24. 03 2024. године у 33. години живота послије дуге и тешке болести преминула наша вољена
19.05.1991 - 24.03. 2024.
Саучешће примамо на градском гробљу Чепурци дана 25. 03. 2024. године од 10 до 16 часова и 26. 03. 2024. године у капели Страшевина- Никшић од 10 до 14 часова, када ће се обавити сахрана.
ОЖАЛОШЋЕНИ: мајка НАТАША, брат ВАСИЛИЈЕ, сестра КРИСТИНА, сестрићи и сестричне МАТЕЈ, МОНИКА, ЈАКОВ и ИСКРА, зет БОРИС БОЖОВИЋ и остала родина ДАВИДОВИЋ и МАРАШ
Umrlica, poslato: 24.03.2024.
Najboljoj tetki
Još uvijek čekamo da nam nasmijana dođeš, i pozoveš: ,, gdje ste pilići?"
Mi i dalje živimo zajedno, samo u nekoj drugoj dimenziji.
Mali smo, pa je stvarna tuga za nas riječima neopipljiva.
Ali znamo da je tvoj zagrljaj bio najtopliji, da su nas tvoje ruke uvjek pridržavale, da je tvoj osmjeh rušio sve zabrane.
Znamo, tetka, da se u tebi krila naša beskonačna sloboda.
Shvatili smo koliko je naš život bio lijep, i da nisi dala da ga tvoje tuge, nepravde i bolesti pokolebaju, da mi to osjetimo.
U zahvalnost tebi, kroz život ćemo koračati ponosni na našu ljubav vječnu, koju nam niko ne može uskratiti.
Tvoja djeca te beskrajno vole
MATEJ, MONIKA, JAKOV i ISKRA
Pomen, poslato: 22.03.2025.
Jedina moja,
Godinu te dana zovem, godinu te dana tražim.
Suzama ti pisma pišem, tugom molim da se vratiš.
Dođi da ti rane liječim, dođi da se ljepotom tvojom dičim.
Obraduj mi djecu moju, Vaska našeg razveseli, majku nejaku nam osnaži,
Borisu mom pomozi, jer bez tebe živimo, ali izgubljeni.
Dođi ako ti se tata raželio, nego se bojim da te brat Goco čvrsto zagrlio.
Čim se meni ti ne vraćaš.
Fino ste mi na grob stali, ne zna se ko je mlađi.
Rano moja preduboka.
Želje si mi svoje rekla, pa iz mojih ruku ti požuri, sebi to ne mogu oprostiti.
Što mi ode snago moja?
Sve smo u životu dijelile, pa sam zadnji tvoj uzdah zadržala.
Eto tako sad ti dišem.
Voljeću te dok sam živa!
Tvoja sestra KRISTINA, zet BORIS i djeca
Pomen, poslato: 22.03.2025.
Dana 24.03.2025. navršava se godina dana od upokojenja naše voljene
Svaki dan koji prođe bolan je podsjetnik da smo jedan dan dalje od našeg poslednjeg zajedničkog trenutka, ali i utjeha da smo jedan dan bliže našem ponovnom susretu.
U subotu, 22.03.2025. godine u 10 časova, porodica će posjetiti Kajinu vječnu kuću.
Zauvijek za tobom tuguje
TVOJA PORODICA
Pomen, poslato: 21.03.2025.
Jedina, najvoljenija
Riječi ne mogu opisati bol, prazninu i tugu
sa kojima živimo.
Ovaj svijet više nije isti.
Ali zauvjek si u svemu našem!
Jer mi bez tebe ne umijemo!
Neka tvoja najdivnija duša odmara u zagrljaju naših voljenih, u cvijetnim,
svijetlim baštama Nebeskog carstva, gdje nema tuge i bola, gdje je vječna svjetlost i radost.
Jer duša je, kao i naša ljubav, besmrtna!
Zauvjek za tobom tuguju: sestra KRISTINA, zet BORIS, i tvoja djeca MATEJ, MONIKA, JAKOV i ISKRA
Pomen, poslato: 21.09.2024.
Vrijeme prolazi, a moje je stalo 24. marta
Pola godine od upokojenja naše voljene
Pola godine noćima ne mogu da zaspim, jer čekam te.
Pola godine jutrima se teško budim, jer sanjam te.
Danima pričam sa tobom, zamišljam da slušaš me.
Srećo moja, nedostaje mi tvoj najljepši lik, osmjeh, glas, tvoja bezgranična ljubav.
Nadam se i iščekujem naš ponovni susret, na nekom ljepšem mjestu bez mučenja, boli i tuge.
U nedelju, 22.09.2024. godine u 10 časova, uža rodbina posjetiće vječnu kuću moje Katarine.
Beskrajno te vole i tuguju za tobom neutješna majka NATAŠA i brat VASILIJE
Pomen, poslato: 21.09.2024.
40 дана је од смрти наше вољене
Кајо, боли ова празнина пред којом сам немоћна, јер је не могу попунити.
Дани пролазе, али ни један дан без сјећања на тебе.
Била си достојанствена и храбра до последњег дана овоземаљског живота.
Путуј са анђелима, одмори се и пронађи свој мир. Волим те!
Твоји: тетка АНА, тетак САША, брат ТОДОР и сестра ТЕОДОРА ДОБРОВИЋ
Pomen, poslato: 26.04.2024.
Obavještavamo rodbinu, kumove i prijatelje da se u subotu, 27.04.2024. godine navršava 40 dana od upokojenja naše voljene
Svaki dan, sat, minuta, tužni su i bolni bez tebe.
Ne možemo prihvatiti da više nijesmo zajedno.
Nijesmo te mogli sačuvati od prerane smrti ali zauvijek ćemo sa ljubavlju, poštovanjem i ponosom čuvati uspomene na tebe.
Tog dana, 27.04.2024. godine u 10 časova, posjetićemo Katarininu vječnu kuću, okititi je cvijećem i zaliti suzama.
TVOJA OŽALOŠĆENA PORODICA
Pomen, poslato: 26.04.2024.
Četrdeset je dana od upokojenja mog anđela, moje kćeri namučene
Srećo, nadam se da si mi odmorila od bola i borbe. Ja nisam, osjećam tvoju bol i sa njom ti živim.
Jako mi fališ, tvoj osmjeh, glas, tvoj miris...
Okrećem se, ne vidim te.
Čekam te, ali ništa, nema te!
Čekaj ti mene, sine moj, tada ću ti tek odmoriti.
U tvom zagrljaju, oči majkine lijepe!
Pričam sa tobom po čitav dan, a tvoj glas ne čujem, a znaš šta si mi značila.
Nemoj da ti remetim tvoj san. Ako osjećaš izvini, moram, jer beskrajno te volim živote moj!
Moj zrak, kojim si mi ti zračila, nestao je.
Ne vidim više put bez tebe!
Nadam se da će te Bog zagrliti umjesto mene i iscijeliti tvoje teške rane, kad ti ja nisam mogla pomoći.
Laka ti zemlja sine moj!
Tvoja neutješna majka
NATAŠA
Pomen, poslato: 26.04.2024.
40 dana je od smrti moje unuke
Kajo sine, srećo moja.
Bolno li je ovo pisati.
Sunce moje.
Veliku si ranu babi ostavila.
Nemam riječi kojom bih ovu bol opisala. Zadala si lijepu pjesmu tvojoj majki a i babi. Ne znam koga više žaliti ili tebe ili tvoju majku. Srećo moja, što me snađe, kako ću ti ovu ranu ja nositi.
Vilo moja, rano moja bez prebola!
Počivaj u miru.
Pretužna tvoja baba
VUKA MARAŠ
Pomen, poslato: 26.04.2024.
Najvoljenija
Kao shvatamo da te nema, ali to zaista ne razumijemo. Zato ti šaljemo poruke, poljupce, srca, znamo da ti samo naša ljubav treba. Za nas si uvijek imala vremena, kao da si znala da će nam to vrijeme brzo isteći.
Sa tobom su naši prvi trenuci, riječi, koraci, igre, slova i tu naše zajedničko putovanje prestaje. Ali nastavljaš da živiš satkana od naše ljubavi.
Čuvaj nas sa neba kao do sada
a mi ćemo tebe čuvati u srcu.
Tvoja djeca te najviše vole!
MATEJ, MONIKA, JAKOV i ISKRA
Pomen, poslato: 26.04.2024.
40 tužnih dana, bez jedine moje
Kalice moja,
sunce moje.
Vjerovala sam ti više nego sebi ali u ovu istinu ne mogu povjerovati. Pripremala si me za svoj odlazak, ali ja nikada neću biti spremna živjeti bez tebe.
Jer, samo si ti znala moje misli kada zaćutim. Samo u tvom zagrljaju bila mi je utjeha. Tvoja bol je prošla, moja za tobom neće nikad. Putuj u Carstvo Nebesko, da tvoja čista duša pronađe mir koji je zaslužila.
Najviše te Vole
sestra KRISTINA, zet BORIS i djeca
Pomen, poslato: 26.04.2024.
40 dana od smrti moje voljene sestre
Oči moje,
bol i tuga od kada me ostavi.
Ne mogu prihvatiti da te više nemam.
Uz tebe je lijepo i lako bilo živjeti.
Ostale mi uspomene, obećanja, planovi
ali ostvarićemo ih zajedno.
Tvoje riječi živjeće u mojim djelima,
a tvoj lik u mom srcu dok god kuca.
Jednog dana opet ćemo se sresti,
na nekom ljepšem mjestu.
Čekaćeš me sa osmjehom, znam.
Drago moj, Voli te brat najviše na svijetu.
Tvoj VASKO
Pomen, poslato: 26.04.2024.
Вољена моја
Најчистија душо, најбољи пријатељу, ослонцу, најхрабрија моја...
Хвала ти за љубав коју си несебично пружала, хвала за сваки искрен осмијех, топао загрљај. Хвала што си ме научила како уздигнуте главе корачати кроз живот, упркос свим невољама. Путуј с анђелима, вило моја, у живот вјечни, гдје ћемо се поново срести, а у овоземаљском, пролазном животу ћу чувати најљепше успомене на тебе и твоју племениту душу и остаћеш у мом срцу све док куца.
Царство ти Небеско, вољена моја.
АНЂЕЛА КАЛУЂЕРОВИЋ
Posljednji pozdrav, poslato: 25.03.2024.
Plačemo ti, a znamo da to ne voliš.
Sve si nas naučila, samo nisi kako da tugujemo.
Svu radost ovog svijeta donosila si nama.
Hvala Ti što si najljepšim bojama bojila naša djetinjstva.
Hvala Ti što si najtoplijim zagrljajima grijala naša srca.
Hvala Ti što si najnježnijim riječima hranila naše duše.
Tetka, to tako više niko neće umjeti.
Beskrajno te vole samo tvoji MATEJ, MONIKA, JAKOV i ISKRA
Posljednji pozdrav, poslato: 25.03.2024.
Jedina moja
Ovu bitku danas sam ja izgubila, danas te ne uspjeh spasiti. Život si pobijedila osmjehom, tako si otišla, tako si i živjela. Do zadnjeg trena si bila uz tvoju djecu srećna i spokojna. Tvoj ovozemaljski život bi kratak, ali si ostavila neizbrisiv trag časti, dobrote, ljubavi, snage... Hrabra moja, moj si ponos dok god budem disala. A disaću... Čuvaću ti majku, Vaska i djecu obećala sam ti, a ti odmori u tatinom zagrljaju. Najviše te volimo, i neizmjerno tugujemo.
Tvoji najmiliji: sestra KRISTINA, zet BORIS, djeca MATEJ, MONIKA, JAKOV i ISKRA.
Posljednji pozdrav, poslato: 25.03.2024.
Draga naša
Počivaj među anđelima gdje ti je i mjesto! Hvala na svemu što si uradila za nas! Uvijek ćemo te nositi u srcu.
BOBO, RANKA i ASJA GAZIVODA
Posljednji pozdrav, poslato: 24.03.2024.
