40 dana je od smrti moje unuke
KATARINE-KAĆE DAVIDOVIĆ
Kajo sine, srećo moja.
Bolno li je ovo pisati.
Sunce moje.
Veliku si ranu babi ostavila.
Nemam riječi kojom bih ovu bol opisala. Zadala si lijepu pjesmu tvojoj majki a i babi. Ne znam koga više žaliti ili tebe ili tvoju majku. Srećo moja, što me snađe, kako ću ti ovu ranu ja nositi.
Vilo moja, rano moja bez prebola!
Počivaj u miru.
Pretužna tvoja baba
VUKA MARAŠ