
KOSARA JANKOVIĆ
Koki moja…
Plemenita, časna i ponosita, prava Crnogorka staroga kova. Žena u kojoj je bilo sve ono što krasi ljudsku dušu — čast, obraz, dostojanstvo, dobrota i snaga.
Dosta puta smo se rastajali, Koki moja, ali nikada ovako… Nikada nijesam pomislio da će doći dan da se rastanemo zauvijek. Bila si moj oslonac, moja podrška i sigurnost, neko ko je uvijek bio tu, čvrst kao stijena, velikog srca i
ponosnog držanja.
Tvojim odlaskom ostaje praznina koju ništa ne može ispuniti, ali i ponos što sam te imao i što ću zauvijek nositi u sebi sve ono čemu si me svojim životom učila.
Počivaj u miru, Koki moja. Neka tvoja plemenita duša nađe vječni mir pored đeda i babe, tamo gdje nema bola ni rastanaka.
Tvoj obraz, tvoja dobrota i tvoje ime živjeće dok je nas koji te volimo i pamtimo.
Tvoj DANILO sa porodicom





