40 dan je prošlo od smrti
KOVILJKE BEBE VUKOVIĆ
Naša majko, naša Kośe, kako smo te od milošte zvali, prođe 40 dana od kad nisi sa nama, ali tuga i bol za tvojim odlaskom je svakim danom sve veća. Nedostaju nam tvoji pozivi da pitaš kako smo i što nas nema. Nedostaješ tvojoj Bilji i Vesku, koji su uz tebe bili svaki dan. Nedostaje tvoje “kad ćete doći”, iako smo svaki dan bili pored tebe. Nedostaje tvoje “Sneki kad ćeš doći, jer kad ti dođeš uvijek je veselo”. Nedostaje tvoje “Leki, što te nema, jer ja ne mogu bez tebe”. Nedostaje “što ovo Ljilje nema?”, iako je bila tu pored tebe uvijek. Nedostaje tvoj zagrljaj i osmijeh kojim si dočekivala nas i unučad, uvijek sa pitanjem "Kako ste? Jeste li gladni, šta ste jeli?”, da bi nas dočekala, kako si samo ti znala, iako si bila nemoćna i bolesna. Bila si veliki čovjek, pomagala ne samo nama, nego svima. Bila si oličenje poštenja, skromnosti, dobrote, ljubavi za nas i sve ostale, dakle naš najveći ponos. Otišla si fizički, ali u našim srcima zivjećeš zauvijek.
Obećavamo ti da ćemo nastaviti putem kojim si nas ti učila.
Vole te puno tvoji
VESKO, LJILJA, BILJA, SNEŽA, LELA, DARKO, DANILO, MILAN, TEODORA, JANA, ĐORĐE i VUK