KRSTO ANDRIJAŠEVIĆ
I jutros moj Petar na tvojoj tapiseriji uči i pokazuje boje, pa svira na klaviru koji si mu kupio. Mi treba da se čujemo i sve bi bilo uobičajno, isto, a ništa više neće biti. Učio si nas kako se voli i raduje, i prašta,
ali ne i danu bez tebe.
Hvala ti za svu ljubav kojom si nas nesebično obasipao. Petar šalje poljubac i namješta glavu za zagrljaj,
a ja te ne smijem i neću zaboraviti.
Neću se ni oprostiti jer jedino nas to nijesi naučio.
Volimo te najbolji kume na svijetu.
MARIJANA BLEČIĆ i PETAR LAKIĆ