Voljeni tata, svekre, deda,

DRAGOMIRE

Prošlo je 40 dana otkako nisi sa nama, a tvoj odlazak i dalje boli jednako kao prvog dana. Vrijeme prolazi, ali ne donosi zaborav. Samo nas uči da živimo sa prazninom koju si ostavio i sa tugom koja ne prolazi.
Bio si čovjek kakav se rijetko srijeće – iskren, otvoren i direktan. Upravo te je to činilo posebnim i izdvajalo od svih koje smo poznavali. Lako te je bilo voljeti, jer si svojim velikim srcem, dobrotom i poštenjem osvajao svakoga ko te upozna.
Kao otac, svekar i deda, svakome od nas poklonio si dio sebe. Sa svakim si imao poseban odnos, ispunjen ljubavlju, razumijevanjem i pažnjom.
Nedostaje nam tvoja riječ, tvoj osmijeh, tvoj zagrljaj i osjećaj sigurnosti koji si nam davao.
Sa ponosom ćemo čuvati uspomenu na tebe, živjeti po vrijednostima kojima si nas učio i s ljubavlju te pominjati dok god postojimo.
Neka ti je vječna slava i hvala.

Tvoji
BOŠKO, DACA, PAVLE, MAŠA i MINA