Poslednji pozdrav mom voljenom đedu

LAZARU SINĐIĆU
Đede moj, otišao si onako kako si živio - neumoran, uporan i svoj. Bio si oslonac, primjer snage, dobrote i poštenja.
Sve si mogao sam, ali si uvijek bio tu za svakog od nas. Bio si moj đed, sa velikim srcem koje je voljelo tiho, ali do kraja. U tvom pogledu bila je čvrstina, u ruci sigurnost, a u riječi pravda. Hvala ti za svaki trenutak, osmijeh i priču. Naučio si me da se poštenje ne gubi, da se porodica čuva i da se ljubav pokazuje djelima. Odlaziš tamo gdje nema prolaznosti ni rastanaka.
Znam da nisi sam - tvoja Rada te čeka, kao što te uvijek čekala.
Zauvijek voljen. Zauvijek naš.
Tvoja unuka NINA, zet MITAR, praunuci VELJKO i VIKTOR



