Navršava se dvije godine od smrti naše majke i babe

LJILJANA BEŠOVIĆ
Niko mi nije rekao da dan tvog odlaska znači i dan kada se ja mijenjam.
Ništa nije isto, jer sada nosim bol, bol sa kojim moram da živim. Ne danas, ne sjutra, već zauvijek.
Nema onog osjećaja kada znaš da si voljen, bez ijedne riječi. Kada majka umre, umre najčistiji oblik ljubavi, umre djetinstvo, umre sigurnost, umre mir koji više nikad ne doživiš u istom obliku.
Sada hodam svijetom, sa prazninom koju niko ne vidi, sa osmijehom iza kojeg se krije hiljadu puta ponovljeno - Zašto?
Jedino što imam su sjećanja sa kojima živim, bez mogućnosti pravljenja novih, lijepših, srećnijih…
Tvoja BILJA sa STEFANOM

