LJILJANA MILIĆ
I kako sad buditi se ujutru i čekati novi dan, kako uopšte živjeti bez tvoje topline, osmijeha, bliskosti, zagrljaja?! Kako naći smisao u bilo čemu?!
LJiko moj, bila si moja radost, moj ponos, a sada nepresušna bol i rana do kraja života...koji se više ni ne može zvati životom...
Tvoja neutješna majka DARINKA