LJILJANA MILIĆ
Kotrlja se dan za danom, prođe i prvih četrdeset, ali prazninu koja ostaje vrijeme ne može ublažiti. I dalje sa nevjericom čekam svaki sledeći dan, osluškujem korake, očekujem poznati glas... ali me teška realnost uvijek vrati na početak...
Ti živiš, sa svakim mojim dahom i ne dam te zaboravu... Ponosna sam na to što si bila baš moja kćerka.
Tvoja neutješna majka DARE