Voljenoj Baki

LJUBICI RADULOVIĆ
Godina je prošla, a još uvijek me boli isto kao i 8-og oktobra.
Nebo je postalo bogatije, a moj život siromašniji za jednu posebnu osobu, TEBE BAKO MOJA!
Vrijeme prolazi, dani se nižu, ali uspomene na tebe ne blijede. U svakom kutku mog srca postoji nešto što me posjeća na tebe, tvoje riječi, tvoja dobrota, tvoja ljubav koju si mi pružala ostali su sa mnom.
Voljela bih vratiti vrijeme pa makar samo i jedan dan, jedan razgovor i jedan zagrljaj, samo da ti kažem koliko te VOLIM i koliko mi nedostaješ.
Kažu da čovjek umre tek kad ga zaborave, zato ne brini, Ćiki moja, dok god budem živjela pričaću o tebi, čuvaću naše uspomene i nositi tvoje ime i ljubav u svom srcu.
Hvala ti što si bila moja Baka, moja druga majka i moja uspomena za cijeli život.
VOLIM TE, ANĐELE MOJ.
Tvoja unuka NINA sa porodicom



