Dana 15.08.2024. navršava se tri godine od kad nas je napustila naša voljena supruga i majka
LJUBINKA Veskova VEŠOVIĆ
Toga dana majko, otišla si tiho...
Zaspala si samo na rukama našim...
Ne rekavši ništa.
Tebi je laknulo a nama od tada sve teže.
Svakoga dana u grudima steže.
Bol je sve veća jer godine tri su,
bez tebe preduge i kao da nisu
potpune i cijele jer tebe nema.
U srcu praznina, u životu trema...
Kako dalje živjeti bez tebe?
Kad srce boli, kad duša grebe...
Vrijeme ne čini ništa da lakše bude,
iako svi oko nas se trude
da popune prazninu i zacijele rane,
ali bol za tobom ne može da prestane.
Želim sve češće da dođes mi u san,
da makar u njemu budem radostan.
Da te sretnem, zagrlim i ne puštam više,
da ostaneš i ponovo budeš sa nama.
Al u zoru nestaje tama,
sa njom majko odlaziš i ti.
Svjestan sam da neće lako biti,
nastaviti život živjeti bez tebe...
Bez tvojih savjeta, ljubavi i topline,
pa puštamo vrijeme samo nek mine,
jer sve jače vjerujemo u obećanje,
u naše ponovno susretanje,
u vječni život i vaskrsenje...
Do tada majko, na tebe čuvamo najljepše uspomene!
Našoj Ljubici, tvoji: VESKO, SAŠA, PETAR i FILIP