
Moj LUJO
Kako iznenada ode… Četiri godine su prošle od našeg rastanka, od poslednjeg poljubca i zagrljaja…
Boli sine, svaki dan bez tebe. Vrijeme ne liječi tugu, samo pojačava želju i sve više razara našu dušu. Bio si najbolji… Bio si poseban… Iako nijesi sa nama tvoje prisustvo se osjeća u svakom momentu.
Ti si tu u našim ranjenim srcima. Spavaj Lujo sa anđelima jer si bio i ostao naš anđeo.
Vole te MAJKA, TATA, BRAT I SESTRA

