
MILKA MANDIĆ
 Draga bako, tvoj odlazak ostavio je prazninu koju ništa ne može ispuniti. 
 Tvoje ruke su me milovale s' toliko nježnosti, tvoj glas me smirivao u trenucima tuge, a tvoj osmjeh davao snagu i onda kada je sve djelovalo teško. 
 Bila si moj dom, moja utjeha i moje detinjstvo. 
 
 Hvala ti za sve tople reči, za svaku priču, za kolače koji su mirisali na ljubav, za svako “pazi na sebe” i svako “volim te” izgovoreno tihim glasom, 
 ali iz dubine srca. 
 Tvoja mudrost i dobrota 
 bili su svetionik u mom životu. 
 
 Zauvjek ćeš živjeti u mom srcu i mislima, u svakom sjećanju koje čuvam kao najveće blago. 
 Tvoja ljubav ostaje dio mene
 — i zato nikada nećeš zaista otići. 
 
 Počivaj u miru, moja najdraža bako.
Tvoj unuk BATO, koji te voli i nosi u sebi zauvjek
 
 
 




