Navršava se pola godine, od iznenadne smrti našeg voljenog

MARKA Radomira MAČIĆA
Prođe pola godine preteških dana i još težih noći, a svaki novi dan je sve teži i teži. I u rečniku možda nema dovoljno adekvatnih riječi kojima bi se sve to moglo opisati. U kući ogromna praznina, muk i tišina koju narušava naš plač i uzdasi, i tihi razgovor onih koji nas sve ovo vrijeme redovno posjećuju, pružajući nam svu pažnju i toplinu, nebi li nam olakšali bol i tugu. Na tome im neizmjerno hvala.
Marko sine, ljepoto naša, mnogo nam nedostaješ.
Počivaj u miru i neka te anđeli čuvaju.
Vole te tvoji
otac RADOMIR i majka LJILJA