40 je dugih i teških dana, ponosu i junače

MARKO
Iz srca ti ovo pišem, koje sa dušom i razumom pati i ne miri se sa istinom da te više nema. Da te neću opet ugledati i da sve bude kao što je bilo, prije onog pustog januarskog dana. Jedan poziv ili znak su mogli spriječiti sve ovo, a to još jače boli i nemir stvara. Ali znaj Marko, više vrijede tvojih 33 ljeta mučeničkih nego njihovih 3 vijeka kukavičkih! Diko naša i tugo beskrajna, imao si se rašta i roditi!
Počivaj sa pravednicima u Carstvu Božijem, gdje i pripadaš a mi ćemo vazduh disati na ovom putu zemaljskom, nepravednom i besmislenom.
Dovijeka tužan,
tvoj ŽIKSARA