Poslednji pozdrav dragom zetu

MARKU DRAŠKOVIĆU
Zar je moralo ovako? Bili smo jedan drugome kao najrođeniji, čuvao si i volio tvoju Željku onako kako treba da bude za primjer, a to je tebi i priličilo. Ja ti sada obećavam da ću paziti na nju i vaša dva zlata dok me bude. Neka ti je laka crna zemlja po kojoj si časno hodao, nenametljivo i tiho, a svakom od pomoći i pun pažnje i ljubavi za sve i neka ti Gospod podari mir i spokoj Gore gdje nema bola ni patnje, kad te je more prokleto iznevjerilo. Kukavički i nepravedno.
Beskrajno tužan a vječno ponosan što si bio dio mene, dobra i plemenita dušo.
Tvoj Žiksara















































