Pola godine je od kada su naša srca slomljena

MARKO ŽIVKOVIĆ
Voljeni,
tuga, praznina, jauk, muk...i dalje, sve jače i jače.
Nedostaješ nam puno, nedostaje nam tvoja toplina i dobrota koju si nam nesebično pružao.
Kako da se radujemo, kako da se smijemo, kako? Svakog dana crtamo tatu, mamu, brata i nju, veliku Teu. Znam da si ponosan, a i mi smo zato što smo imali veliko plemenito srce koje nas je čuvalo i koje nas čuva. Hvala ti na ljubavi, podršci i radosti koje si unosio u naš topli dom.
Neka nam te paze anđeli, a u našim srcima zauvijek!
ĐORĐE, TEA i DUCA