Dvije godine su od smrti našeg dragog sina, supruga, oca, brata, strica i đevera

MARKA ŽIVKOVIĆA

Naša srećo, naša tugo…

Dvije godine tuge, tišine, suza. Dvije godine živimo između uspomena i čežnje za tobom.
Naše si veliko i beskrajno nedostajanje. Ono najviše i najače boli. Sa njim dočekujemo jutra i ispraćamo dane. Naše nebo je ostalo bez svog najljepšeg sunca, koje se zvalo tvojim imenom.Danas to sunce ne vidimo, ali osjećamo njegovu toplinu u svemu što si ostavio iza sebe. Nema te, ali i dalje te tražimo u svemu. U licima tvoje djece, u uspomenama koje pričamo, u trenucima kada bismo najviše voljeli da si tu. Ti si ljubav koju nosimo. Ti si bol koju ćutimo. Ti si dio nas koji će zauvijek nedostajati. Kao što smo ponosni na tvoje ime i tvoja djela, znamo da je ponosan i Bog. Vidio je On bogatstvo i raskoš tvoje duše sa kojim je zakitio svoje carstvo i učinio ga još ljepšim mjestom.
Migašu, naš ponosu, neka se raduje tvoja duša u beskraju, jer znamo da i tamo budiš onu istu radost kojom si nas grlio. Ona nam najviše nedostaje, jer gdje god si bio, bila je i ona, jer je RADOST ime tvoje.

U srcima našim živiš, uvijek, zauvijek!

Ožalošćena porodica
ŽIVKOVIĆ

MARKO ŽIVKOVIĆ

Anđele naš, nedostaješ!
Prošla je godina bez tebe — godina u kojoj je svaki dan bolan i tužan.
Bio si nam sve, volio si nas cijelim svojim srcem. Bio si naša sigurnost, utočište i ponos. Uz tebe smo znali šta znači biti voljen, osjećaj koji nas drži i daje snagu za dalje.
Tvoja ljubav živi u nama, u našim srcima, i tako će biti zauvijek!

Volimo te anđele naš lijepi.

Zauvijek tvoji:
TEA, ĐORĐE i DRAGANA

Godina je dana od smrti mog jedinog brata

MARKA ŽIVKOVIĆA

Smrt nije kad umreš.
Smrt je kad voliš nekoga, a bez njega ostaješ.
To boli više nego kada nestaješ, jer sve u tebi umire, a živ ostaješ, hladan postaješ i više nikada nijesi isti.
Hodaš svijetom sa prazninom koju niko ne vidi, i osmjehom iza kojeg se skriva hiljadu puta izgovoreno: "Bože, da mogu još jednom da zagrlim mog brata," i tako naučiš živjeti njega.
Ali nikada ne naučiš kako da ne voliš svog jedinog brata, svaki dan, sve više.

Brat NIKOLA

Dana 28.07.2025. godine navršava se godina dana od smrti našeg dragog

MARKA ŽIVKOVIĆA

Bio si primjer kako se kroz život ide pošteno, plemenito i časno.
Ponosni smo i beskrajno zahvalni što si kao oličenje najuzvišenijih ljudskih vrijednosti bio naš.
Tvoje prisustvo je porodicu ispunjavalo mirom, snagom i radošću.
Hvala ti za ljubav, dobrotu i pažnju koju si nam nesebično pružao.

Porodica će u nedelju, 27.07.2025. godine u 10 časova posjetiti Markovu vječnu kuću.

OŽALOŠĆENA MARKOVA PORODICA

Pola godine je od kada su naša srca slomljena

MARKO ŽIVKOVIĆ

Voljeni,
tuga, praznina, jauk, muk...i dalje, sve jače i jače.
Nedostaješ nam puno, nedostaje nam tvoja toplina i dobrota koju si nam nesebično pružao.
Kako da se radujemo, kako da se smijemo, kako? Svakog dana crtamo tatu, mamu, brata i nju, veliku Teu. Znam da si ponosan, a i mi smo zato što smo imali veliko plemenito srce koje nas je čuvalo i koje nas čuva. Hvala ti na ljubavi, podršci i radosti koje si unosio u naš topli dom.
Neka nam te paze anđeli, a u našim srcima zauvijek!

ĐORĐE, TEA i DUCA

Moj Migašu,

MARKO ŽIVKOVIĆ

Šest mjeseci tišine i suza..., a najviše nedostajanja, nedostajanja koje se mjeri veličinom tvog velikog i čistog srca, lijepe duše tvoje, široke kao nebo.
Kad mi krenu suze, obrišem ih, jer ih nijesi volio, a onda prizovem sve naše uspomene koje svjedoče o raskošnoj ljepoti svega onoga što si bio, uradio i ostavio.
Migašu moj, neka se veseli tvoja duša u beskraju, jer znam da i tamo budiš radost, kojom si nas nesebično obasipao, a nje mi najviše nedostaje, jer je RADOST tvoje ime.

U srcu mome živiš, uvijek, zauvijek!

Tvoja snaha MAJUŠKA

Pola godine je od smrti mog jedinog brata

MARKA ŽIVKOVIĆA

Plačem, ali uzalud.
Prošli su dani, ali nije rana.
Zaboravio sam da se smijem, da se radujem. Bol ne prolazi, ali učim da živim sa bolom.
Bratsko sunce koje me je grijalo,
zašlo je zauvijek
Nikad više...
Ti si sad moj anđeo čuvar.
To me drži...

Moj brat, moja krv, moja snaga, moja polovina duše. MOJ VAZDA NAJLJEPŠI BRAT.

TVOJ BRAT
NIKOLA

Pola godine je od smrti našeg sina

MARKA ŽIVKOVIĆA

Živjećeš u našim riječima svakog jutra, u našim mislima svakog dana, u našim snovima svake noći.
Nedostaje nam tvoj vedar duh, osmijeh, tople riječi i nesebična ljubav.
Ostajemo tužni, ali beskrajno ponosni i Bogu zahvalni što smo te imali.

Živjećeš u našim srcima zauvijek.

Tvoji
majka MILKA i otac MILETA

Pola godine je od kako nije sa nama naš dragi

MARKO ŽIVKOVIĆ

Vrijeme prolazi ali ne umanjuje bol i prazninu zbog tvog odlaska.
Teško je živjeti sa istinom da te više nema.
Ostavio si nam najljepše uspomene, ali nedostaje nam tvoj zagrljaj, osmijeh i riječi pune ljubavi.
Neka tvoja dobra i plemenita duša počiva u miru. Neka te u tišini vječnog mira prati naša ljubav jača od vremena i zaborava.

Porodica će u subotu 25.01.2025. godine u 10 časova posjetiti Markovu vječnu kuću.

OŽALOŠĆNA PORODICA ŽIVKOVIĆ

Дана 05.09.2024. године навршава се 40 тужних дана од смрти нашег драгог сина, супруга, оца, брата, стрица и ђевера

МАРКА ЖИВКОВИЋА

Вријеме пролази а бол и туга су све јачи. Недостајеш нам сваким даном све више и знај да вријеме неће умањити нашу тугу. Увијек ћеш бити у нашим мислима и срцима, а твоја љубав и доброта ће увијек бити дио нас.
Хвала ти, наша доброто, наш ослонцу, на часном животу који си живио, за предивне тренутке и безусловну љубав коју си нам пружао. Вјечно ћемо те вољети, поштовати и чувати од заборава. Поносни и дични што смо те таквог имали, лакше подносимо тугу коју је твоје одсуство донијело.

Породица ће дана 5. септембра у 10 часова посјетити твоју вјечну кућу на Новом гробљу.

ОЖАЛОШЋЕНА ПОРОДИЦА ЖИВКОВИЋ