Godina dana od smrti moje voljene majke

MARTE (Dragović) MILOŠEVIĆ
Svaka majka sina čeka, Da joj dođe iz daleka
Samo moja mene ne, Jer ja više nemam je.
Zora rudi, dan se sprema, Kući dođem majke nema.
Kod kuće je pusto sve, jer ja više nemam je.
Nema više stare majke, Da radosna širi ruke,
Da zagrli Zorana svog, što je došao s puta dalekog.
Jedna je majka, druga ne postoji
I kad jednom umre, sunce za njom izlazi.
Samo bol u dušu nikad ne prolazi
Majko tuga ne odlazi.
Tvoj sin ZORAN













