Četrdeset dana je kako nije sa nama naša draga

MAŠA

Naše prvo unuče, sestrična, radost i nada da ćemo je gledat kako raste, veselit se njenom djetinjstvu i odrastanju pretvorilo se u tugu i bol njenom preranom smrću.
Draga Mašo, nije ti sudbina dala da srećno i veselo rasteš, da se raduješ životu i svemu što djetinjstvo i mladost zaslužuju, da se mi radujemo uz tebe, već te tako surovo istrgla iz naših zagrljaja. Tvoja prerana smrt nam je donijela veliku bol i tugu, sve naše nade su se ugasile u jednom trenu i ti si bez riječi i jauka otišla među anđele. Uz svakodnevne suze, tražimo snage da izdržimo, i da ti te naše suze ne remete mir koji ti treba na nebesima, među anđelima, nadamo se da te čuvaju i paze bar dio naše pažnje. Gledat ćemo u nebo, pratiti najsjajniju zvijezdu, znajući da to ti plaviš nebeskim mirom. A ostaje naša bol, naša tuga i vječni žal za tvojom nesrećnom sudbinom i nevinom dušom.

Vječno će te voljeti, nositi u srcu, čuvati od zaborava i spominjati tvoji:
Djed VIDO, baba DANICA, ujak BORIS i ujna MILICA