20.02.2025. – 20.02.2026.

MIHAILO Veselina ŠĆEPANOVIĆ

20-og februara ćutim, rano moja.
Tog dana Bog je otkinuo dio mog srca i uzeo mi te.
Od tada živim sa prazninom koja nosi tvoje ime.
Dok dišem, nosim te sa sobom.
U svakoj borbi, u svakoj pobjedi, u svakoj tišini.

Volim te!

Tvoja sestra JASNA

Moj kume

MIHAILO ŠĆEPANOVIĆ

Prošla je godina dana, ali bol i praznina koju si ostavio tvojim iznenadnim odlaskom je sve veća.
Nedostaješ na svakom našem okupljanju.
Nedostaje tvoj lik, tvoja šala i onaj osmjeh koji si znao da izvučeš iz svih nas.
I danas te pominjemo kroz osmjeh, jer si bio poseban – čovjek koji je znao da nas razveseli i kad smo najtužniji.
Tvoje mjesto u društvu je prazno, ali u mom srcu zauvjek puno.
Fališ kume, više nego što riječi mogu da kažu.

Tvoj kum NIKOLA

MIHAILO

365 dana razgovaramo s tobom, znaš, ne naglas nego iz srca. U trenucima kad svijet šuti nebo nam se čini malo bliže.
Ima dana kada te tražimo u vjetru, a onda nas ponekad dotakne iznenada svjetlost i znamo da uvijek nađeš način da nam kažeš da si tu.
Nedostaješ nam mnogo i tiho. Ostavio si prazninu ali i snagu koju nijesmo znali da imamo. I svaki put kad se nasmiješimo, osjećamo da se smiješiš sa nama odozgo.
Ti si naš anđeo, koji je sa nama u srcu dok dišemo, i koji nas i dalje drži za ruku...čak i sa neba koje nije tako daleko.
Volimo te i čuvamo najljepše uspomene na tebe.

Ujak RAJKO i tetka MARINA STOJKOVIĆ

ŠĆEPO moj

Znaš li koliko sam ponosna kada čujem:
„Brat ti je bio ljudina“.?
Nema većeg ponosa nego kad znam da si bio poštovan među ljudima i da si ostavio veliki trag.
Nismo se dogovorili da odeš. Imala sam još hiljadu stvari da ti kažem.
Hiljadu zagrljaja da ti dam.
Ni vrijeme ni smrt, ništa te iz mog srca ne može izbrisati.
Odnio si dio mene sa sobom, a ono što je ostalo, kuca za tebe.
Dok dišem, bićeš moja snaga i moja vječita rana.

Tvoja sestra JASNA

Moj

MIHAILO

Godinu dana...
Pa to je 365 dana nadanja da će me neko probuditi iz ovog košmara, nadanja da ćeš se vratiti, kao da si samo negdje na kratko otišao. Eh, koliko traženja...vidjet ću te, sad ćeš izaći odnekud.
Koliko pogleda niz našu ulicu, koliko osluškivanja poznatih koraka, koliko trenutaka u kojima srce povjeruje da si tu.
A onda tišina koja podsjeti da te nema, ali i da si svuda oko mene-u uspomenama, u mislima, u svemu što smo zajedno gradili.
Nedostaješ beko u svakom trenutku, u svakoj sitnici, u svakom osmijehu koji bi bio potpun da si tu! Djeca te traže u pričama, u uspomenama, u svemu što si ih učio.
U njihovim riječima, u njihovim navikama, u njihovim osmijesima-ti i dalje živiš!
Ljubav je uzdah i izdah, ljubav je lijek za rane.
Ne zaboravljamo te nikad, ti živiš i naše dane!

Tvoja BILJA

30.10.1990 - 30.10.2025.

MIHAILO ŠĆEPANOVIĆ

Srećan ti rođendan među zvijezdama, PONOSU moj.
Nebo ima tebe, ali ja imam sjećanja koja nikad ne blijede.
Nosim tvoje ime u svakom otkucaju srca i tvoj osmijeh u svakom danu koji preživim bez tebe.

Volim te do zadnjeg otkucaja ovog zauvijek ranjenog srca.

Tvoja sestra JASNA

SINE NAŠ

Kažu da ne postoji veća bol nego kad roditelji sahrane svoje dijete-i mi to sada živimo u svakom dahu, u svakoj tišini, u svakom trenutku bez tebe.
Dišemo ranjenim srcima koja traže snagu da izdrže, tješimo se tvojim sinovima u kojima vidimo tvoj lik, tvoj osmijeh i svu dobrotu koju si nosio.
Svaki kutak kuće nosi tvoje uspomene, svaki trenutak je tišina koja odjekuje tvojim imenom, ali i toplinom tvoje ljubavi koja nas i dalje grije.

Ponosni smo što smo bili tvoji roditelji, što je tvoja dobrota ostavila trag u svima koji su te poznavali.
Volimo te beskrajno, sine naš i nosimo te u srcima dok dišemo, dok mislimo na tebe i dok čekamo dan kada ćemo te ponovo zagrliti.

Tvoj otac GARO i majka RAJKA

BRATE MOJ

Umrli smo oboje tog 20-og februara, samo si ti prestao da dišeš, a ja dišem ovim ranjenim srcem, svaki dan tražeći razlog da shvatim zašto Bog uzima samo najbolje.
Od tog 20.februara sve je drugačije-pola mene je otišlo s tobom, a druga polovina kuca samo za one koje si mi ostavio da čuvam. Hrabrim naše roditelje, grlim tvoju Bilju, a kad ostanem sama, tišina me pregazi. Duša se svaki put iznova kida na komade kad naiđe uspomena, kad osjetim tvoj glas u pjesmi koju si volio, ili kad mi pred očima bljesne tvoj osmijeh. Ponekad ti pričam u mislima, kao da si tu. Ponekad se i nasmijem, pa odmah zaplačem, jer tamo gdje si ti-nema telefona, nema adrese, nema načina da ti kažem koliko mi nedostaješ. Ta spoznaja mi svako malo proreže srce kao oštar mač. Ponosna sam što sam tvoja sestra. Ponosna na to kakav si čovjek bio- ljudina, oslonac.
Smij se tamo gore, Najbolji moj i sijaj onako kako si znao.
A ja ću ovdje čuvati sve što si volio i živjeti sa pola srca dok se ponovo ne sretnemo.

Voli te tvoja sestra JASNA

Dragi naš

MIHAILO

Bog je za tebe imao drugi plan i na njega ne možemo da se ljutimo.
Nadamo se da si na nekom ljepšem mjestu, gdje nema bola i tuge i gdje te ništa ne boli.
Iako te ne vidimo, osjećamo tvoje prisustvo svakog dana. Nedostaješ ovim ranjenim srcima više nego što riječi mogu da kažu.
Volimo te zauvijek i dokle god dišemo, nosićemo te sa sobom-u mislima, u srcima, u svemu što smo bili i što ćemo biti.

Obavještavamo prijatelje, rođake i kumove da ćemo u subotu 16.08. u 10 časova posjetiti vječnu kuću našeg Mihaila i zajedno obilježiti pola godine od njegovog preranog odlaska.

Porodica ŠĆEPANOVIĆ

MIHAILO ŠĆEPANOVIĆ

Danas, dok cijeli svijet slavi Vaskrs, dok djeca lome jaja i osmjesi se šire livadama, moje srce je tiho, slomljeno i puno tebe. I ne postoji trenutak da mi nisi u mislima.

Znam da sada negdje gore i ti slaviš, na mjestu gdje nema bola, gdje postoji samo svjetlost. Ali ovdje, bez tebe, praznina odzvanja jače od svih zvona. Nosim te u sebi, kroz svaki korak i dok slavim život, slavim tebe-onakvog kakvog sam te voljela i kakvog ću te zauvijek voljeti.

Danas, kad se slavi Vaskrs, svi pričaju o životu, o nadi, o pobjedi nad smrću. A ja gledam tvoje lice na ovoj slici i pitam se-zašto nisi ovdje da se smijemo zajedno, kao nekad? Zauvijek ću pamtiti tvoj osmijeh, tvoje šale, tvoju dobrotu. Ti si bio moj oslonac, moj ponos, moj brat-sada si moj anđeo. Nedostaješ mi više nego što riječi mogu izgovoriti. Nedostaješ u tišini, u buci, u svakom trenutku mog života. Srećan ti Vaskrs, Mićkice moj. Gdje god bio, znaj da te volim najviše na svijetu i da ćeš uvijek živjeti ovdje-u mom pokidanom, ali vječito tvom srcu.

TVOJA JASNA

Navršava se 40 tužnih dana otkako nas je napustio naš

MIHAILO Veselina ŠĆEPANOVIĆ

U subotu 29.03. u 10 časova, posjetićemo njegovu vječnu kuću na Gradskom groblju u Kolašinu.

Umjesto četrdesetodnevnog pomena porodica donira novac
Udruženju oboljelih od akutne leukemije „Leuka“ u Beogradu.

Porodica ŠĆEPANOVIĆ

Navršava se 7 tužnih dana od smrti našeg

MIHAILA

Obavještavamo rodbinu, prijatelje, kumove i komšije, da ćemo u subotu 1. marta u 10 časova posjetiti njegovu vječnu kuću.

Porodica ŠĆEPANOVIĆ

Mihailo naš

Sidro našeg života.
Temelju naše kuće.
Uzdanice i diko.
Jedincu naš.

Odmori svoju dobru,
poštenu i plemenitu dušu,
SINE NAŠ.

Neutješni Tvoji Tata i Majka

Mićkice moj

Bog, uvijek bira samo najbolje!
Brod od papira ovaj život šta li je?!
A samo jedan tren da sam unaprijed znala to,
da zauvijek odlaziš, sve bi ti tada rekla!
Da falit ćeš nam znam! Svaki minut, svaki dan
u to budi siguran! Na svijetu nisi bio sam!
Putuj spokojan.
Za sve što tebi bješe sveto,
Sve što si srcem slavio,
NE BRINI BRATE, NAMA SI
U AMANET OSTAVIO!

Tvoja JASNA i tvoj DENIZ