SINE NAŠ

Kažu da ne postoji veća bol nego kad roditelji sahrane svoje dijete-i mi to sada živimo u svakom dahu, u svakoj tišini, u svakom trenutku bez tebe.
Dišemo ranjenim srcima koja traže snagu da izdrže, tješimo se tvojim sinovima u kojima vidimo tvoj lik, tvoj osmijeh i svu dobrotu koju si nosio.
Svaki kutak kuće nosi tvoje uspomene, svaki trenutak je tišina koja odjekuje tvojim imenom, ali i toplinom tvoje ljubavi koja nas i dalje grije.

Ponosni smo što smo bili tvoji roditelji, što je tvoja dobrota ostavila trag u svima koji su te poznavali.
Volimo te beskrajno, sine naš i nosimo te u srcima dok dišemo, dok mislimo na tebe i dok čekamo dan kada ćemo te ponovo zagrliti.

Tvoj otac GARO i majka RAJKA

Naš voljeni

MIHAILO

Pola godine je prošlo otkako te nema među nama a svaka misao, svaki dan, nose tvoje ime.
Još uvijek učimo da se budimo bez tvog glasa, da naveče gasimo svijetlo bez tvog zagrljaja, ali nikad nećemo naučiti živjeti bez tvoje ljubavi. Nema riječi koje mogu opisati prazninu ali znamo da nas čuvaš i da tvoja blagost ostaje naš putokaz.
Danas ti šaljemo molitvu i suze, ali i zahvalnost što si nam ostavio uspomene koje ni vrijeme ni udaljenost ni smrt ne mogu izbrisati.
Voli te tvoja supruga, voliš ti kroz svoju djecu, voli te tvoja porodica-zauvijek.

Tvoji: BILJANA, LUKA, LAZAR i LAV

BRATE MOJ

Umrli smo oboje tog 20-og februara, samo si ti prestao da dišeš, a ja dišem ovim ranjenim srcem, svaki dan tražeći razlog da shvatim zašto Bog uzima samo najbolje.
Od tog 20.februara sve je drugačije-pola mene je otišlo s tobom, a druga polovina kuca samo za one koje si mi ostavio da čuvam. Hrabrim naše roditelje, grlim tvoju Bilju, a kad ostanem sama, tišina me pregazi. Duša se svaki put iznova kida na komade kad naiđe uspomena, kad osjetim tvoj glas u pjesmi koju si volio, ili kad mi pred očima bljesne tvoj osmijeh. Ponekad ti pričam u mislima, kao da si tu. Ponekad se i nasmijem, pa odmah zaplačem, jer tamo gdje si ti-nema telefona, nema adrese, nema načina da ti kažem koliko mi nedostaješ. Ta spoznaja mi svako malo proreže srce kao oštar mač. Ponosna sam što sam tvoja sestra. Ponosna na to kakav si čovjek bio- ljudina, oslonac.
Smij se tamo gore, Najbolji moj i sijaj onako kako si znao.
A ja ću ovdje čuvati sve što si volio i živjeti sa pola srca dok se ponovo ne sretnemo.

Voli te tvoja sestra JASNA

Dragi naš

MIHAILO

Bog je za tebe imao drugi plan i na njega ne možemo da se ljutimo.
Nadamo se da si na nekom ljepšem mjestu, gdje nema bola i tuge i gdje te ništa ne boli.
Iako te ne vidimo, osjećamo tvoje prisustvo svakog dana. Nedostaješ ovim ranjenim srcima više nego što riječi mogu da kažu.
Volimo te zauvijek i dokle god dišemo, nosićemo te sa sobom-u mislima, u srcima, u svemu što smo bili i što ćemo biti.

Obavještavamo prijatelje, rođake i kumove da ćemo u subotu 16.08. u 10 časova posjetiti vječnu kuću našeg Mihaila i zajedno obilježiti pola godine od njegovog preranog odlaska.

Porodica ŠĆEPANOVIĆ

MIHAILO ŠĆEPANOVIĆ

Danas, dok cijeli svijet slavi Vaskrs, dok djeca lome jaja i osmjesi se šire livadama, moje srce je tiho, slomljeno i puno tebe. I ne postoji trenutak da mi nisi u mislima.

Znam da sada negdje gore i ti slaviš, na mjestu gdje nema bola, gdje postoji samo svjetlost. Ali ovdje, bez tebe, praznina odzvanja jače od svih zvona. Nosim te u sebi, kroz svaki korak i dok slavim život, slavim tebe-onakvog kakvog sam te voljela i kakvog ću te zauvijek voljeti.

Danas, kad se slavi Vaskrs, svi pričaju o životu, o nadi, o pobjedi nad smrću. A ja gledam tvoje lice na ovoj slici i pitam se-zašto nisi ovdje da se smijemo zajedno, kao nekad? Zauvijek ću pamtiti tvoj osmijeh, tvoje šale, tvoju dobrotu. Ti si bio moj oslonac, moj ponos, moj brat-sada si moj anđeo. Nedostaješ mi više nego što riječi mogu izgovoriti. Nedostaješ u tišini, u buci, u svakom trenutku mog života. Srećan ti Vaskrs, Mićkice moj. Gdje god bio, znaj da te volim najviše na svijetu i da ćeš uvijek živjeti ovdje-u mom pokidanom, ali vječito tvom srcu.

TVOJA JASNA

Navršava se 40 tužnih dana otkako nas je napustio naš

MIHAILO Veselina ŠĆEPANOVIĆ

U subotu 29.03. u 10 časova, posjetićemo njegovu vječnu kuću na Gradskom groblju u Kolašinu.

Umjesto četrdesetodnevnog pomena porodica donira novac
Udruženju oboljelih od akutne leukemije „Leuka“ u Beogradu.

Porodica ŠĆEPANOVIĆ

Mihailo naš

Sidro našeg života.
Temelju naše kuće.
Uzdanice i diko.
Jedincu naš.

Odmori svoju dobru,
poštenu i plemenitu dušu,
SINE NAŠ.

Neutješni Tvoji Tata i Majka

Mićkice moj

Bog, uvijek bira samo najbolje!
Brod od papira ovaj život šta li je?!
A samo jedan tren da sam unaprijed znala to,
da zauvijek odlaziš, sve bi ti tada rekla!
Da falit ćeš nam znam! Svaki minut, svaki dan
u to budi siguran! Na svijetu nisi bio sam!
Putuj spokojan.
Za sve što tebi bješe sveto,
Sve što si srcem slavio,
NE BRINI BRATE, NAMA SI
U AMANET OSTAVIO!

Tvoja JASNA i tvoj DENIZ