Dragi moj tata,

MIJO

Tog dana si me pitao kada se vraćam ali mi nijesi rekao da Ti ideš!
Dvije godine razmišljam kakav li je to svijet koji niko niije vidio i iz kojeg se niko nije vratio.

Još uvijek ne prihvatam da nećeš ni Ti.

Tvoja ćerka GOGA

Moj MIJO

Ti si bio čovjek velikog srca, duša, koja je uvijek znala da pruži ruku, utješi riječima i razveseli osmijehom.
Prošlo je mnogo tužnih dana i tužnih noći ispunjenih sjećanjima na mnoge događaje i dane koje smo zajedno živjeli. I dalje ne mogu da vjerujem i prihvatim da nijesi sa nama jer te svakog dana u svakom minutu vidim. Dvije godine tuge i bola.
Živio si za nas, a mi sad živimo od sjećanja na tebe.
Hvala ti na svemu što si me naučio. Tek sada razumijem pojedine stvari na koje si mi ranije ukazivao. Bio si mi oslonac, snaga, putokaz. Ko će sada da mi kaže STANI! Znao si koliko sam te voljela ali nikada nećeš saznati koliko mi nedostaješ.
Ostavio si veliku prazninu u mom srcu i niko je ne može ispuniti. Pitam se samo do kada ću patiti.
Najteži su odlasci bez riječi. Kada neko ode bez najave, pozdrava. Ode i ostavi te da ostatak života provedeš pitajući se – zašto?

Tvoja ćerka ILINKA VUKOVIĆ

Dragi tata,

MIJO

Prošla je još jedna godina bez tebe, ali ni jedan dan bez sjećanja na tebe.
Nikada nećeš otići iz mog srca.

Tvoja ćerka MIRA

Dragi moj tata,

MIJO

Iako nijesi tu, osjećam te u svemu što radim. Nedostaješ, ali i dalje vodiš...

Tvoja ćerka ZORICA

Dragi đede

MIJO

sinoć te nijesmo pozvali u ponoć da ti čestitamo rođendan.

Danas umjesto druženja i torte poći ćemo da zapalimo svijeću i ponesemo ruže koje si volio i iste nam slikao.
Neobično nam je bez tebe. Navikle smo da nas pozoveš, nasmiješ, zagrliš jako.
Hvala ti na bezbrižnom djetinjstvu i pruženoj neizmjernoj ljubavi.
Uvijek ćeš biti u našim srcima.

Nedostaješ.

Unuke MIA i LEA

Dragi moj

MIJO

Ti si i dalje moja snaga, oslonac.. nastavljam tvojim stopama, hrabro, ponosito sa ljubavlju u srcu. Prebrzo prođe ova godina. Sve dok sam svjesna da tamo, gore postoji neko ko će me uvijek čuvati, ovdje dolje ne postoji niko ko me može slomiti... Hvala ti na svakom osmjehu, svakoj toploj reči, najtoplijim i najbrižnijim zagrljajima. Hvala ti na svemu što si me naučio. Još te čekam da se pojaviš na kapiji, da me ispratiš na posao, da mi se nasmiješ kad se vratim kući. Voljela bih da mogu bar još jednom da te zagrlim i da ti ovog puta kažem koliko te volim i koliko mi značiš. Nikada ništa neće izbrisati ovu bol za tobom. TATA, ja i dalje čekam, kad čujem tvoju pjesmu, kad čujem da se otvara tvoja kapija, pogledom te tražim, očekujem. Zamišljam. Traje bol od onog zadnjeg puta kada sam pošla od kuće, kada si me pratio, okrenula sam se a ti si stojao mirno, mahnuo mi rukom i rekao.. čuvaj se.. to ne mogu da zaboravim.. mnogo boli. I na kraju, kada duša zaboli, srce stane pa ubrzano zakuca a oko samo zaplače. Ostala sam te željna iako smo svaki dan provodili zajedno.
Nema više poziva ujutru i uveče. Voljeni moj.. I srešćemo te, naći ću te ja.

Tvoja neutješna kćerka ILINKA

Voljeni moj tata

MIJO

Svako jutro se budim nadajući se da ćeš nam se vratiti, a svaku noć čekam da te makar u snu zagrlim.
Trenutak kada je tvoje srce stalo, moje se promijenilo zauvijek.
Puna bola i tuge.

Tvoja ćerka GORDANA

Dragi moj tata

MIJO

Ponovo sam došla i ponovo me nijesi dočekao.... do kada će ovako da razdire i boli?
Vječno zahvalna za svu ljubav koju si mi pružao.

Tvoja ćerka MIRA

Dragi moj tata

MIJO

Beskrajno nedostaješ u svemu, u svakom trenu i danu... i dalje te očekujem, čujem tvoje korake, osjećam tvoj zagrljaj... zauvijek u mom srcu i mislima.

Tvoja ćerka ZORICA

Dragi moj tata

MIJO

Za tobom je ostala bol i praznina.
Bio si poseban. Neizmjerna je ljubav koju si mi pružao i koju još uvijek osjećam.
Zauvijek ćeš biti u mojim mislima.

Tvoja ćerka MIRA

Voljeni moj tata,

MIJO

Ponosna što sam te imala kao oca, a mnogo tužna što još uvijek nijesi sa nama.
Čekam te željna svega što si mi pružao, na šta si me navikao i naučio.
Pretežak je život bez tebe...dobroto moja.

Tvoja ćerka GORDANA

Dragi moj tata

MIJO

Nedostaješ sve više, boli sve jače...
Bio si i ostaćeš moj ponos.

Tvoja ćerka ZORICA

Dragi moj tata

MIJO

Sa toplinom se sjećam dobrote tvojih očiju.
U grlu mi je knedla uvijek kada pomislim na tebe i koju ne mogu progutati.
Danas ću ponijeti cvijeće, zapaliti svijeću i ostaviti srce na mjestu na kojem spavaš.
Prođe pola godine od kada me više ne zoveš, dočekuješ i ispraćaš.
Suze ne prestaju teći, bole.
Eh, šta bi dala sve dala da me još jednom stegneš na grudi svoje, živote moj.
Ponosna na tebe što sam te takvog imala.

Ćerka ILINKA VUKOVIĆ sa porodicom