Dragi moj
MIJO
Ti si i dalje moja snaga, oslonac.. nastavljam tvojim stopama, hrabro, ponosito sa ljubavlju u srcu.
Prebrzo prođe ova godina.
Sve dok sam svjesna da tamo, gore postoji neko ko će me uvijek čuvati, ovdje dolje ne postoji niko ko me
može slomiti...
Hvala ti na svakom osmjehu, svakoj toploj reči, najtoplijim i najbrižnijim zagrljajima. Hvala ti na svemu što
si me naučio.
Još te čekam da se pojaviš na kapiji, da me ispratiš na posao, da mi se nasmiješ kad se vratim kući.
Voljela bih da mogu bar još jednom da te zagrlim i da ti ovog puta kažem koliko te volim i koliko mi
značiš. Nikada ništa neće izbrisati ovu bol za tobom.
TATA, ja i dalje čekam, kad čujem tvoju pjesmu, kad čujem da se otvara tvoja kapija, pogledom te tražim, očekujem. Zamišljam.
Traje bol od onog zadnjeg puta kada sam pošla od kuće, kada si me pratio, okrenula sam se a ti si stojao
mirno, mahnuo mi rukom i rekao.. čuvaj se.. to ne mogu da zaboravim.. mnogo boli.
I na kraju, kada duša zaboli, srce stane pa ubrzano zakuca a oko samo zaplače. Ostala sam te željna iako
smo svaki dan provodili zajedno.
Nema više poziva ujutru i uveče.
Voljeni moj..
I srešćemo te, naći ću te ja.
Tvoja neutješna kćerka ILINKA