
Moj MIJO
Ti si bio čovjek velikog srca, duša, koja je uvijek znala da pruži ruku, utješi riječima i razveseli osmijehom.
Prošlo je mnogo tužnih dana i tužnih noći ispunjenih sjećanjima na mnoge događaje i dane koje smo
zajedno živjeli. I dalje ne mogu da vjerujem i prihvatim da nijesi sa nama jer te svakog dana u svakom
minutu vidim. Dvije godine tuge i bola.
Živio si za nas, a mi sad živimo od sjećanja na tebe.
Hvala ti na svemu što si me naučio. Tek sada razumijem pojedine stvari na koje si mi ranije ukazivao. Bio
si mi oslonac, snaga, putokaz. Ko će sada da mi kaže STANI! Znao si koliko sam te voljela ali nikada nećeš
saznati koliko mi nedostaješ.
Ostavio si veliku prazninu u mom srcu i niko je ne može ispuniti. Pitam se samo do kada ću patiti.
Najteži su odlasci bez riječi. Kada neko ode bez najave, pozdrava. Ode i ostavi te da ostatak života
provedeš pitajući se – zašto?
Tvoja ćerka ILINKA VUKOVIĆ



