Voljeni tata

MIJOMIR MILETIĆ
Dođeš mi u snove pa se ispričamo ko nekad,
ko nekad se smiješ i onda opet odeš....
znam da sam budna tek kad mi suza krene niz lice.
Tvoja GOGA
Voljeni tata

Dođeš mi u snove pa se ispričamo ko nekad,
ko nekad se smiješ i onda opet odeš....
znam da sam budna tek kad mi suza krene niz lice.
Tvoja GOGA
Pomen, poslato: 09.10.2026.
U dubokoj boli obavještavamo rođake, prijatelje, kumove, komšije i poznanike da je naš

iznenada preminuo 09. oktobra 2023. godine u 83. godini života.
Saučešće primamo na gradskom groblju Čepurci 11. oktobra od 11h-14h kada će se obaviti i sahrana.
Kuća žalosti: Kotorska 9, Tološi.
OŽALOŠĆENI: supruga ROSANDA, kćerke ILINKA, ZORICA, GORDANA i MIRA, unučad MIA, MARTA, ANDREJ, LEA, LUKA, LOLA, ANTONIJE i LORENA, sestra MILICA i ostala rodbina.
Umrlica, poslato: 10.10.2023.
Dragi tata,

Tri godine bez tvog glasa, a još uvijek te čujem i znam šta bi rekao.
Nedostaješ beskrajno.
Tvoja ZORICA
Pomen, poslato: 09.10.2026.
Sjećanje na mog oca

Prošle su tri godine, a praznina koju si ostavio nije se smanjila, samo sam naučila da živim s njom. Nosim te u sebi, u svojim odlukama, u svom pogledu na život.
Tvoja ljubav je vječna.
Svo vrijeme mi je tvoj lik pred očima i tvoj glas u glavi i samo u jedno sam sigurna, sve će biti završeno upravo onako kako si me naučio i kako bi ti bio ponosan.
Sjećanje na tvoj osmijeh, tvoje ruke na mom ramenu... čini mi se da si tu.
Desi mi se da dohvatim telefon da ti javim nešto lijepo ili da te pitam gdje ćemo danas..
Nedostaješ mi da te pitam za savjet, da se zajedno nasmijemo i da osjetim sigurnost i podršku koju si mi pružao...
Svake noći sanjam tvoje oči, sve se nadam da ćeš opet doći ...
Neka tvoja dobra duša počiva u vječnom miru.
ILINKA VUKOVIĆ
Pomen, poslato: 09.10.2026.
Tata,

Tri godine bez tebe.... vrijeme prolazi ali ljubav, tuga i nedostajanje ne prestaju...
Zauvijek u mom srcu.
Tvoja MIRA
Pomen, poslato: 09.10.2026.
Dragi moj tata,

Tog dana si me pitao kada se vraćam ali mi nijesi rekao da Ti ideš!
Dvije godine razmišljam kakav li je to
svijet koji niko niije vidio i iz kojeg se niko nije vratio.
Još uvijek ne prihvatam da nećeš ni Ti.
Tvoja ćerka GOGA
Pomen, poslato: 09.10.2025.

Ti si bio čovjek velikog srca, duša, koja je uvijek znala da pruži ruku, utješi riječima i razveseli osmijehom.
Prošlo je mnogo tužnih dana i tužnih noći ispunjenih sjećanjima na mnoge događaje i dane koje smo
zajedno živjeli. I dalje ne mogu da vjerujem i prihvatim da nijesi sa nama jer te svakog dana u svakom
minutu vidim. Dvije godine tuge i bola.
Živio si za nas, a mi sad živimo od sjećanja na tebe.
Hvala ti na svemu što si me naučio. Tek sada razumijem pojedine stvari na koje si mi ranije ukazivao. Bio
si mi oslonac, snaga, putokaz. Ko će sada da mi kaže STANI! Znao si koliko sam te voljela ali nikada nećeš
saznati koliko mi nedostaješ.
Ostavio si veliku prazninu u mom srcu i niko je ne može ispuniti. Pitam se samo do kada ću patiti.
Najteži su odlasci bez riječi. Kada neko ode bez najave, pozdrava. Ode i ostavi te da ostatak života
provedeš pitajući se – zašto?
Tvoja ćerka ILINKA VUKOVIĆ
Pomen, poslato: 09.10.2025.
Dragi tata,

Prošla je još jedna godina bez tebe, ali ni jedan dan bez sjećanja na tebe.
Nikada nećeš otići iz mog srca.
Tvoja ćerka MIRA
Pomen, poslato: 09.10.2025.
Dragi moj tata,

Iako nijesi tu, osjećam te u svemu što radim. Nedostaješ, ali i dalje vodiš...
Tvoja ćerka ZORICA
Pomen, poslato: 09.10.2025.
Dragi đede

sinoć te nijesmo pozvali u ponoć da ti čestitamo rođendan.
Danas umjesto druženja i torte poći ćemo da zapalimo svijeću i ponesemo ruže koje si volio i iste nam slikao.
Neobično nam je bez tebe. Navikle smo da nas pozoveš, nasmiješ, zagrliš jako.
Hvala ti na bezbrižnom djetinjstvu i pruženoj neizmjernoj ljubavi.
Uvijek ćeš biti u našim srcima.
Nedostaješ.
Unuke MIA i LEA
Pomen, poslato: 15.10.2024.
Dragi moj

Ti si i dalje moja snaga, oslonac.. nastavljam tvojim stopama, hrabro, ponosito sa ljubavlju u srcu.
Prebrzo prođe ova godina.
Sve dok sam svjesna da tamo, gore postoji neko ko će me uvijek čuvati, ovdje dolje ne postoji niko ko me
može slomiti...
Hvala ti na svakom osmjehu, svakoj toploj reči, najtoplijim i najbrižnijim zagrljajima. Hvala ti na svemu što
si me naučio.
Još te čekam da se pojaviš na kapiji, da me ispratiš na posao, da mi se nasmiješ kad se vratim kući.
Voljela bih da mogu bar još jednom da te zagrlim i da ti ovog puta kažem koliko te volim i koliko mi
značiš. Nikada ništa neće izbrisati ovu bol za tobom.
TATA, ja i dalje čekam, kad čujem tvoju pjesmu, kad čujem da se otvara tvoja kapija, pogledom te tražim, očekujem. Zamišljam.
Traje bol od onog zadnjeg puta kada sam pošla od kuće, kada si me pratio, okrenula sam se a ti si stojao
mirno, mahnuo mi rukom i rekao.. čuvaj se.. to ne mogu da zaboravim.. mnogo boli.
I na kraju, kada duša zaboli, srce stane pa ubrzano zakuca a oko samo zaplače. Ostala sam te željna iako
smo svaki dan provodili zajedno.
Nema više poziva ujutru i uveče.
Voljeni moj..
I srešćemo te, naći ću te ja.
Tvoja neutješna kćerka ILINKA
Pomen, poslato: 05.10.2024.
Voljeni moj tata

Svako jutro se budim nadajući se da ćeš nam se vratiti, a svaku noć čekam da te makar u snu zagrlim.
Trenutak kada je tvoje srce stalo, moje se promijenilo zauvijek.
Puna bola i tuge.
Tvoja ćerka GORDANA
Pomen, poslato: 05.10.2024.
Dragi moj tata

Ponovo sam došla i ponovo me nijesi dočekao.... do kada će ovako da razdire i boli?
Vječno zahvalna za svu ljubav koju si mi pružao.
Tvoja ćerka MIRA
Pomen, poslato: 05.10.2024.
Dragi moj tata

Beskrajno nedostaješ u svemu, u svakom trenu i danu... i dalje te očekujem, čujem tvoje korake, osjećam tvoj zagrljaj... zauvijek u mom srcu i mislima.
Tvoja ćerka ZORICA
Pomen, poslato: 05.10.2024.
Godinu je tužnih dana od smrti našeg dragog

Draga naša plemenita i pravedna dušo, neizmjerno nam nedostaješ.
Ne možemo se i dalje pomiriti sa činjenicom da nijesi sa nama, da te više nikada nećemo vidjeti, zagrliti.
Nedostaje nam tvoja beskrajna ljubav, pažnja, topli zagrljaj i osmijeh.
Bio si naš oslonac i stub porodice.
S ponosom izgovaramo tvoje ime zahvalni za sve što si učinio za nas.
Koračamo putem koji si nam ti trasirao i na način kako si nas ti naučio.
Dani prolaze, prazninu koju si ostavio popunjavaju sjećanja a osjećaj nedostajanja je svakim danom sve
veći.
Sa ljubavlju koju smrt ne prekide, tugom i boli koje vrijeme ne liječi, čuvamo te u našim srcima i mislima.
Nedostaješ nam svaki dan i nema riječi koje bi opisale koliko je bolan tvoj odlazak.
Svako ko te poznavao sjeća te se po tvojoj dobroti, iskrenosti, pažnji i humoru.
Dana 06.10.2024. godine u 10 h porodića se posjetiti tvoju vječnu kuću na gradskom groblju Čepurci.
Supruga ROSANDA i kćerke ILINKA, ZORICA, GORDANA i MIRA
Pomen, poslato: 05.10.2024.
Dragi moj tata

Za tobom je ostala bol i praznina.
Bio si poseban. Neizmjerna je ljubav koju si mi pružao i koju još uvijek osjećam.
Zauvijek ćeš biti u mojim mislima.
Tvoja ćerka MIRA
Pomen, poslato: 09.04.2024.
Voljeni moj tata,

Ponosna što sam te imala kao oca, a mnogo tužna što još uvijek nijesi sa nama.
Čekam te željna svega što si mi pružao, na šta si me navikao i naučio.
Pretežak je život bez tebe...dobroto moja.
Tvoja ćerka GORDANA
Pomen, poslato: 09.04.2024.
Dragi moj tata

Nedostaješ sve više, boli sve jače...
Bio si i ostaćeš moj ponos.
Tvoja ćerka ZORICA
Pomen, poslato: 09.04.2024.
Dragi moj tata

Sa toplinom se sjećam dobrote tvojih očiju.
U grlu mi je knedla uvijek kada pomislim na tebe i koju ne mogu progutati.
Danas ću ponijeti cvijeće, zapaliti svijeću i ostaviti srce na mjestu na kojem spavaš.
Prođe pola godine od kada me više ne zoveš, dočekuješ i ispraćaš.
Suze ne prestaju teći, bole.
Eh, šta bi dala sve dala da me još jednom stegneš na grudi svoje, živote moj.
Ponosna na tebe što sam te takvog imala.
Ćerka ILINKA VUKOVIĆ sa porodicom
Pomen, poslato: 09.04.2024.