
MIKICA KLJAJIĆ
Moj tatice, tamo hladno ti je i meni bez tvog zagrljaja, kao da nikad moja duša ogrijana nije bila. A sad tatice sve je prošlo, nema sunca da me grije, nema tvoje blage riječi da me pita kako mi je.
Da li me gledaš s neba, vidiš li koliko mi trebaš?
Znam da više nećeš doći, znam da mi više ne možeš pomoći, ali dok živim i dok dišem uvijek ću te voljeti moj mili tatice.
Tvoja JOCA


































