Dragi moj tatice,

MILANE
Prošlo je pola godine od kako te nema pored mene ne mogu da se naviknem da nijesi tu da te ne mogu zagrliti. Nedostaje mi tvoj glas i razgovor sa tobom. Još nijesam svesna da mi nikad nećeš doći pa te uvijek čekam da mi se od nekud pojaviš. Tješim sebe da će vrijeme umanjiti bol ali je sve teže i ako pokušavam da prikrijem a mi se duša kida. Pola mog srca je otislo sa tobom ali znam da je tvoja duša uvijek sa nama i da si tu. Volim te najviše jedini moj.
Tvoja KAJA








