PET GODINA BEZ TEBE, TATA MOJ…

MILAN - MIŠKO BULATOVIĆ
Prošlo je pet dugih godina otkako si zauvijek sklopio oči, a meni se čini kao da je bilo juče. Vrijeme prolazi, godine se nižu, ali bol ne jenjava. Svaki dan boli jednako, svaki dan nedostaješ, a nijedan dan ne prođe da ne pomislim na tebe.
Tvoj posljednji pogled i posljednji uzdah zauvijek su urezani u moju dušu. To su trenuci koje vrijeme ne može izbrisati, slike koje nosim u sebi i koje će me pratiti dok sam živa.
Najviše me boli što nijesam uspjela da te sačuvam, što nijesam mogla da zaustavim trenutak u kojem si odlazio. Razum mi govori da nijesam mogla pobijediti sudbinu, ali srce još uvijek traži način da sebi oprosti.
Pet godina živim sa tvojim odsustvom, ali ne i bez tebe, jer si u svakoj mojoj misli, u svakom otkucaju srca i u svakoj suzi koju krijem od drugih.
Nijesi umro u mojim sjećanjima, tata.
Umro je samo dio mene onoga dana kada si otišao.
Zauvijek te voli i nikada ne zaboravlja
tvoja ćerka TIJANA





















