Godina dana je prošla, a tuga ne prolazi.

Dragi naš MILANE
Vrijeme nas uči da živimo bez tebe, ali nas nikada ne može naučiti da te prebolimo. Svaki dan nosimo tvoje ime u mislima, a tvoju ljubav u srcima, tiho i dostojanstveno, baš onako kako si nas učio.
Nedostaješ nam u svakom trenutku - u riječima koje ne izgovorimo, u pogledima koje tražimo, u tišini koja najviše boli.
Ostale su uspomene koje čuvamo i one su sada naš most do tebe.
Zauvijek ćeš živjeti u nama, u svakom našem koraku, u svakoj uspomeni koja nas grije i boli u isto vrijeme.
Sa ponosom i tugom te se sjećamo, sa ljubavlju te spominjemo i u srcu čuvamo.
Tvoji: supruga MILANKA, sin GORAN, snaha IVANA, unuk DAVID i unuka MATEA





