Navršava se dvije godine od smrti naše voljene

MILANKE JAKIĆ
Draga mama,
i dalje tražimo smisao u vremenu koje je proteklo od dana kad si nas napustila. Jedini smisao koji nalazimo jeste da nijesi ni pošla, već da jednako živiš kroz nas, kroz naše priče i našu djecu, baš onako kako bi i ti htjela.
Mama, ti si simbol ljubavi, radosti, nesebičnosti, svih epiteta koje krase jednu majku. Sinonim za dobrotu i požrtvovanost i tople ruke, koje griju našu dušu. Bila si vazduh, neophodna i prisutna, bila si sunce, koje grije i topi sve zime u nama, bila si nebo, beskrajna i plava. Obećala si da ćeš ostati vječna, sad znamo šta znači vječnost.
Ne brini, živis i dalje, nije vrijeme učinilo ništa više, niti manje sa njegovim protokom, da bismo te zaboravili. Samo dajemo novi smisao svemu što dolazi, jer se osjeća tvoje nedostajanje, pa za trenutak osjetimo slabost. Tata je tu, bodri nas, hrabri i ne odustaje. Bila bi ponosna na njega, a mi smo ponosni što smo baš tvoja djeca.
Naša si ljubav i podrška zauvijek.
MIŠKO, IVANA, MILOŠ i BOJANA