
TATA
Prošlo je četrdeset dana otkako si otišao, a sve se desilo tako brzo da srce još ne stiže da prihvati.
Bolest te je iznenada odnijela, a nama ostavila tišinu i prazninu koju je teško opisati.
Nisam imala vremena da se pripremim za rastanak, jer na takav rastanak sa tobom nikada nisam ni mogla biti spremna.
Osjećam tvoju ruku koja me steže, poslednji dodir tvoje ljubavi i dalje živi u meni. Verujem da sada imaš mir i da nema više bola.
Ostaješ zauvijek dio mene, u svakoj misli i svakom koraku.
Počivaj u miru, tata.
Nedostaješ mi neizmjerno.
Tvoja ćerka TAMARA sa porodicom









