MILENA
U tišini noći zvijezda sjajna
Njeno ime šapuće svaki čas,
Od onog trena kad otišla je Ona,
- najbolja od svih nas.
Vidim je u plavom kaputu od nebeskih niti tkan,
Na spičanskoj rivi
Gdje korak njen još uvijek živi,
I molim Svemir da nam vrati onaj
jedan zlatni dan.
U kućici njenoj dje puno je voljela
saditi džardin od nerandži i maslina,
Knjige što na njene studente me sjete,
I radosti njene kad rodila je jedino svoje dijete.
Kroz bespuća tuge njena ljubav traje,
Iz ponora boli ona ruku pruža.
U sjećanju vječnom njen trag ostaje,
Sestra, zvijezda što noć mi osvjetljuje.
Tvoja neutješna sestra LJILJANA-Miša