Obavještavamo rodbinu, kumove i prijatelje da je dana 30.09.2021. u 62-oj godini preminula naša draga
rođena Raičković
30.09.2021.
Shodno epidemiološkim mjerama sahrana će se obaviti u krugu porodice 01.10.2021. na gradskom groblju Zagorič u 15 časova.
Kuća žalosti: Rogami 11 br 22.
OŽALOŠĆENI: suprug MIJOMIR-MIŠKO, sin MILOŠ, ćerke IVANA i BOJANA, unučad i ostala mnogobrojna porodica JAKIĆ i RAIČKOVIĆ.
Umrlica, poslato: 01.10.2021.
Dana 30. septembra navršava se 4 godine od smrti nase voljene
Mama naša,
Teško je staviti u riječi sve uspomene i trenutke, a imati svijest da te nema.
A opet, nikad te jače nijesmo osjećali. Ponekad se pitamo – da li razum nadvladava osjećaje, ili osjećaji razum? Vrijeme prolazi, ali ti ne prolaziš s njim. Lik ti opstaje, ljubav opstaje, brižnost opstaje, nježnost opstaje… Kao da su se sve te tvoje osobine nakalemile na našim srcima, pa sada dijelimo i postojimo – mi sa sobom, mi s našom djecom, mi s drugima. Jedino tako rastemo. Često zbijamo šale prisjećajući se uspomena s tobom. Bilo je lijepo. Čak i ona najteža vremena sada djeluju lakše – jer si ti bila u njima prisutna. Sve češće osjetimo toplinu oko srca, bez straha od bola. A bol je tu. Mora biti. Valjda je to smisao postojanja – rađamo se znajući da ćemo umrijeti, ali ne znamo da li ćemo biti upamćeni. A ti jesi. Baš onako kako bi voljela. Kroz zube i ponos, kroz suze i osmijehe, kroz sreću i tugu, kroz brigu i brižnost – govorimo da te nema, a zapravo si tu. Sve prisutnija. Mislili smo da nećemo moći iskoračiti. Mislili smo da nećemo uspjeti. Ali tvoja vjera u nas je bila jača. Ona nas je nosila, gurala i oplemenila.
Imamo dva nova člana – jedno s tvojim imenom i bradom, a drugo kao da je stiglo direktno iz tvojih želja i maštanja. Ti bi imala pune ruke posla oko razmazivanja.
Hvala ti za sve trenutke – nezaboravne, oblikujuće, nježne, tvoje. Hvala što si nas napravila ljudima kakvi smo danas.
Uvijek i zauvijek – tvoji MIŠKO, IVANA, MILOŠ i BOJANA sa porodicama
Pomen, poslato: 27.09.2025.
Dana 30. septembra navršava se 3 godine od smrti naše voljene
Draga mama,
vrijedjelo je. Čak i kada nijesi sa nama fizički, u svakom našem danu si, u svakoj priči, u svakoj radosti. To je jačina tvoje bezuslovne ljubavi uradila za nas.
Postoje padovi koji se nikad ne završe. Tako doživljavamo tvoj odlazak. Ali smo proveli vrijeme zajedno, to je najvažnije. Sjutra sve počinje iznova, ali ovaj dan nosi neki gorak ukus u ustima, ukus bola.
Mama, pitaju nas ljudi kako to pišemo u sadašnjem vremenu i kako ti se obraćamo. Nije da nas nijesu zamislili, shvatili smo, a shvatili su i oni da smo našli smisao u tvojoj ljubavi koja je vječna, u tvom djelovanju koje nema zaborava, tvojoj brižnosti koja nas je oplemenila. Samim tvojim odlaskom, mladi smo se upoznali u traženju smisla u nama tada besmislenim trenucima tvog gubitka. I ne žalimo te, SLAVIMO TE. A to nas uče najveći filozofi života. Tome si nas i ti učila, samo tada nijesmo znali, a sad znamo. Rastemo zajedno sa djecom našom i mi. I tata raste sa nama. Lijepo nam je, znamo da nas bodriš.
Hvala i znaj da te volimo❤️
P.S. Jedemo
Tvoji MIŠKO, IVANA, MILOŠ i BOJANA sa porodicama
Pomen, poslato: 30.09.2024.
Navršava se dvije godine od smrti naše voljene
Draga mama,
i dalje tražimo smisao u vremenu koje je proteklo od dana kad si nas napustila. Jedini smisao koji nalazimo jeste da nijesi ni pošla, već da jednako živiš kroz nas, kroz naše priče i našu djecu, baš onako kako bi i ti htjela.
Mama, ti si simbol ljubavi, radosti, nesebičnosti, svih epiteta koje krase jednu majku. Sinonim za dobrotu i požrtvovanost i tople ruke, koje griju našu dušu. Bila si vazduh, neophodna i prisutna, bila si sunce, koje grije i topi sve zime u nama, bila si nebo, beskrajna i plava. Obećala si da ćeš ostati vječna, sad znamo šta znači vječnost.
Ne brini, živis i dalje, nije vrijeme učinilo ništa više, niti manje sa njegovim protokom, da bismo te zaboravili. Samo dajemo novi smisao svemu što dolazi, jer se osjeća tvoje nedostajanje, pa za trenutak osjetimo slabost. Tata je tu, bodri nas, hrabri i ne odustaje. Bila bi ponosna na njega, a mi smo ponosni što smo baš tvoja djeca.
Naša si ljubav i podrška zauvijek.
MIŠKO, IVANA, MILOŠ i BOJANA
Pomen, poslato: 30.09.2023.
Dana 30.09.2022. godine navršava se godina dana od smrti naše voljene
Još uvijek se pitamo kako je proteklo godinu dana bez tebe, a osjećaj je kao da si juče posla. Nije vrijeme važan faktor za bol za tobom i bez obzira na njegovu prolaznost, osjeća se tvoje prisustvo i dalje, a smrt ostaje nemoćna pred snagom naše ljubavi. Tvoja bezuslovna ljubav nas još čvršće vezuje. Tvoja dobrota nas i dalje oplemenjuje. Tvoja riječ jača nego ikad. Tvoj lik i djelo još jače osvetljavaju naš put. Tvoja energija nas gura jos jače da ne posustajemo.
O kakav je blagoslov bio što si nas baš ti rodila, što si nama baš poklonila sebe. Što si baš naša majka.
I ne, ne postoje riječi utjehe za svu bol. Ali postoje tvoj lik i djelo, i uspomene koje nas bodre da idemo stazama života, odrasli, ojačali i nezavisni od svih kamena spoticanja. Nama si ostavila sve ono što si godinama čuvala, da pored ljubavi, koja nema oblik, bude trag da si bila tu i vječita veza sa prošlim vremenima u kojima si bila čovjek, a prije svega majka, žena i baka kojom se ponosimo. Počivaj u miru, a mi ćemo te uvijek i zauvijek čuvati od zaborava svojom ljubavlju i toplinom kojom si nas hranila, ime naše volimo te.
Porodica će 24.09.2022. posjetiti njenu vječnu kuću.
Tvoji MIŠKO, IVANA, MILOŠ i BOJANA
Pomen, poslato: 23.09.2022.
Draga naša,
Navrši se godina dana tvog iznenadnog odlaska, a još uvijek ne možemo vjerovati da te nema.
Moj Mimi, tužno li mi je doći tvojoj kući, a ne vidjeti te nasmijanu da mi potrčiš u zagrljaj. Tužno mi je gledati tvog Miška, kako pati za tobom, gledajući da nastavi da živi kao što si ti i živjela i radila, okupljajući vaše najmilije. Tužno mi je gledati tvog Miloša, tvoju Ivanu i tvoju Bojanu kako su slomljeni od bola za tobom, a ja tvoja sestra probam da sam jaka i da ih bodrim, a iznutra i sama skrnavljena od bola. Ti si bila moja uzdanica, koja se iskreno radovala svakom mom uspjehu i uspjehu moje djece, pa se sad pitamo gdje si da zajedno podijelimo Jovaninu sreću i Tićkov uspjeh. Bila si uz mene uvijek, a znam da si i sad, osjećam to. Moj Mimi malo je riječi opisati kako si veliku prazninu ostavila svima nama koji te volimo. Nikada te nećemo zaboraviti, jer ti si bila širokog srca za sve nas. I dalje ćemo se svi okupljati u tvom domu i sa ponosom nastaviti sve onako kako si ti voljela i željela.
Naš Mimi, počivaj u miru i znaj da ćeš uvijek biti u našim mislima, našim pričama i našim srcim.
Voli te tvoja sestra MIRJANA, JOVANA, TIANA i OGNJEN
Pomen, poslato: 23.09.2022.
Draga moja sestro,
Prođe punih šest mjeseci, a ja još ne mogu vjerovati da te izgubih. Prolaze dani, noći, mjeseci, a ja još isčekujem tvoj poziv, poruku kao nekad. Ali sve je prazno. Realnost me polako lomi, jer te nema moj mili Mimi. Nema tvog toplog glasa, tvog savjeta, tvog humora... Fališ mi neopisivo, i meni i Jocki i tvom Tićku. Svakodnevno si sa nama, u našim pričama, u našim životima. Jedina utjeha moja sestro je što smo ponosni na tebe, što sam imala takav oslonac, takvu sestru i tetku i tvoju toplu i iskrenu dušu.
Moj Mimi, počivaj u miru, nikada nećeš biti zaboravljena, jer ti živiš sa nama i u nama zauvijek.
Tvoja neutješna sestra MIRJANA, sestrične JOVANA i TIANA, zet OGNJEN
Pomen, poslato: 30.03.2022.
Mila, najmilija naša, otrgnu nam te jesen i džabe čekasmo da nam s proljeća doletiš s prvim cvrkutom ptica i povjetarcem u kosi, da nas pomiluje kao što si ti nekad znala. Nepomirljiv je ovaj osjećaj, kažu da je vrijeme lijek za sve rane. Evo prošlo je 6 mjeseci nikad dužih, gorih, težih, dubljih, neprespavanih, a bol ne jenjava. Duboko si pustila korijene svoje dobrote u nama, svoje bezuslovne ljubavi koja nam je krčila put kroz život. I taman kad postadosmo zreli ljudi, ti se spakova s prvim lišćem jesenjim i otputova u rajske vrtove.
Tata i dalje svako jutro skuva kafu za vas dvoje, i "ogovara" djecu i unučad, kako je Luka dobar đak, a kako je Matija pokupio njegov temperament, kako je Manja sve ljepša i ljepša i kako Katja ruši sve pred sobom. Fališ nam.
Hvala ti za živote koje si nam podarila, hvala ti za sve nesebične trenutke, hvala ti za sve neprespavane noći i umorne dane, hvala ti za sve nedeljne ručkove kojim si nas okupljala i vezala, hvala ti što su tvoja leđa nosila i naš teret i ujedno krčila put ka zrelosti dok smo trčali da budemo odrasli. Hvala ti, hvala za sve. Sad znamo da su tvoje tanane ručice i još tananija duša bile oslonac za sve naše i male i velike stvari.
Mama, nijesmo zamišljali ovako život sa tobom, ljubav naša neće dozvoliti da budeš zaboravljena. Volimo te, slava ti i hvala.
Tvoji MIŠKO, IVANA, MILOŠ i BOJANA sa porodicama
Pomen, poslato: 30.03.2022.
Mojoj sestri
Moj mili Mimi, navršiše se 40 tužnih dana od kada te nema i teško je prihvatiti da te nikada više nećemo vidjeti. Otišla si iznenada i ostavila bol i veliku prazninu, kao sestra i tetka, što nam niko nikada neće nadomjestiti. Nedostaje nam tvoja riječ, tvoj osmijeh i tvoj topli zagrljaj.
Iako daleko jedna od druge, uvijek smo dijelile sve, i dobro i zlo. Znala si kao prava sestra, a i tetka da budesš oslonac, davajući savjete, da dočekaš i ispratiš s ljubavlju kako si samo ti znala. Bila si najbolja sestra i tetka. Nedostajaćeš nam za sve što smo imale i što smo mogle imati zajedno.
Sa ponosom i tugom ćemo čuvati tvoj lik i uspomene na tvoju blagu i čistu dušu, plemenitost i tvoju izuzetnu dobrotu.
Bićeš zauvijek u našim mislima voljena i nezaboravljena.
Počivaj u miru, naš voljeni anđele.
Tvoja sestra MIRJANA, sestrične JOVANA i TIANA i zet OGNJEN
Pomen, poslato: 05.11.2021.
Poslednji pozdrav mojoj sestri
Moj mili Mimi, kad smo se pozdravljale ja ne znah da nam je to bilo naše poslednje zbogom. Otišla si tiho i nečujno kakva si i sama bila. Sudbina te je otela od nas koji smo te voljeli. Sada kada smo podigle djecu i imale naše planove da budemo više zajedno, da putujemo i uživamo ali ne dade nam se da to i ostvarimo. Otišla si a da ostadosmo željne jedna druge moja mila sestro. Moj Mimi, moj stubu, kome ću ja sada doći u zavičaj? Ko će me dočekati raširenih ruku i grliti i ljubiti punog srca. Ko će mi davati snagu i savjete kroz život.
Ti jesi bila krhka i nečujna ali isto tako borac da kroz život izguraš sve, ali tvoje srce ne izdrža, posta ravna linija, linija koja nas sve zavi u crno, linija tuge i očaja.
Ne mogah te molitvama spasiti. Pitam Boga zašto te uze sad. Sada kad si sve postigla, sada kada si trebala da uživaš, da okupljaš svoje najmilije oko sebe.
Kome će moje ćerke pasti u zagrljaj kad dođu iz tuđine. Moja mila Mimi, bila si časna, poštena i dostojanstvena, dobre duše, velikog srca za svakoga, neumorna da svakoga dočekaš i ispratiš kako si ti samo znala i umjela. Moja velika sestro, moj ponose, moja tugo velika, neprežaljena. Moje srce ranjeno i slomljeno.
Ti si i dalje moj anđeo čuvar blagoga osmijeha, uvijek ću biti ponosna na tebe i uvijek ću se dičiti sa takvom sestrom.
Zauvijek tvoja sestra MIRJANA KRKOTIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav, poslato: 02.10.2021.
Naša najdraža tetka Mimi,
Ti si uvijek znala koliko te volimo, na našu veliku žalost ti ne možeš znati koliko ćeš nam nedostajati. Ostavila si veliku prazninu u našim srcima koju nikad neće biti moguće ispuniti. Hvala ti za tvoju ljubav i velikodušnost prema nama koju si uvijek sa osmijehom ispoljavala. Uvijek ćemo se sjećati svjetlosti i sreće koju si unosila u našim životima i nesebične dobrote koju si ispoljavala prema nama i svima ostalima. Nedostajat ćeš nam zauvijek, tvoju dobru i iskrenu dušu gledaćemo u raju tamo gdje joj je i mjesto među Božijim anđelima.
Počivaj u miru Tetka, i znaj da ćeš zauvijek imati specijalno mjesto u našim srcima. Nedostajat ćeš nama beskrajno, kad budemo dolazile nećeš biti tu da nas kao uvijek zagrliš rukama punih ljubavi, doneseš nam sreću i osmijeh na licima, ali tvoj blagi lik, dobro srce i nesebična duša uvijek će ostati u nama i svima koji su te poznavali, ostaćeš u našim sjećanjima zauvijek kao anđeo.
Uvijek ćeš biti voljena od nas i nikad zaboravljena.
Tvoje sestrične
JOVANA I TIANA KRKOTIĆ
Posljednji pozdrav, poslato: 02.10.2021.
Poslednji pozdrav voljenoj,
Draga naša mama, osmijehu naš, ponosu naš, vilo, zar je došao i ovaj dan, nakon toliko lijepih dana provedenih sa tobom kada si nas strpljivo slušala, bodrila, okupljala, svijala u svoje krilo, pravila uspomene sa nama, tješila, dizala, nesebično pomagala, došao je trenutak, najtužniji trenutak u našim životima, da učinimo ono što nam nikada nisi dopustila: da ti se zahvalimo za svu dobrotu, snagu i inspiraciju koju si nam davala.
Da ne spominjemo ulogu supruge tokom 41 godine srećnog braka, đe si bila izvrsna domaćica, požrtvovana supruga, skromna žena, sklona odricanju. Vilo Miškova, ko će sada piti prvu jutarnju kafu sa tatom? Ko će Radovana tvoga da prati na fakultet, a ko Biljezana na maturu? Ko će Radmilu i Zlatku da vedri osmjesima, oblači i presvlači po cijeli dan? Ti mila naša, ti si uzdanica i dika naša i bila i ostaćeš zauvijek.
Ti si zaista sve radila najbolje: za tebe nije postojala prepreka, a još manje volja da nemoguće učiniš mogućim. A onda se desilo nemoguće za nas, naš heroj, naša heroina, naša nada, otišla je Carstvu nebeskom da služi. Mama znamo da ćeš sa neba još više da nas čuvaš nego što si na Zemlji, u to ne sumnjamo. Kada si ti u pitanju sve mjerne jedinice gube smisao, i one za ljubav, i one za bol, i tugu i vrijeme.
Jabuko naša, strpi se malo dok se svi ne sastavimo opet, da se smijemo i zbijamo šale. Volimo te diko naša.
Tvoji MIŠKO, IVANA, MILOŠ i BOJANA sa porodicama
Posljednji pozdrav, poslato: 01.10.2021.
Poslednji pozdrav dragoj snahi
Od djevera MIROJA sa porodicom
Posljednji pozdrav, poslato: 01.10.2021.
