Posljednji pozdrav voljenoj sestri

MILICI BEĆIROVIĆ

Rani me, radosti moja.
Ode iz našeg porodičnog gnijezda, okrnji naše jato obilato. Izletje iz njega, najljepša naša.
Posebna moja. Najtoplija i najbrižnija.
Svakome si širila ruke, a danas ih sklopi.
Najtiše si zborila i najglasnije se smijala.
Najviše si zasluživala, a najmanje od života dobila, s toga mi najjače pišti duša. Počivaj, lijepo oko moje, i smij se anđelima, a tvoje mjesto u našem jatu će ispunjavati najljepše uspomene zalivane mojim suzama i molitvom da ti se duša vine
do zasluženih prostora.
Ne postoji zaborav, milosti moja….
Voljeni ne zaboravljaju i ne bivaju zaboravljeni.

Sestra ANKICA