Mojoj voljenoj majci

MILICI

Zakopali su te, vilo moja. Sada spavaš u mraku podzemnog svijeta dok tvoja duša ispunjava svaku česticu vazduha koji dišem. Svepristuna si. Tvoj lik je moje mrtvo sunce koje isijava bez zraka ali svom silinom grije plamen kojim gori moje biće. Zagrljaj je rastrgnut i ruke hvataju prazninu koja ubada u srce, surovo i bez milosti. Nikada te nisam pitala i to činim sada, dok ljubim tvoj kamen, nijemo - kako se živi bez tebe?

Zauvijek tvoja milica,
MIRJANA