
MILICA KRSTONIJEVIĆ
Mami, sjutra je četrdeset dana... idem ti na grob, umjesto u zagrljaj. Znam da si na boljem mjestu, ali moje srce i razum se ne miri sa spoznajom da te neću više vidjeti, zagrliti i poljubiti, da neću vidjeti tvoj osmjeh i čuti tvoj glas.
Nedostaješ mi da boli. Ostaje mi da ponosno čuvam uspomenu na tebe, na tvoju čistu ljubav, na tvoju dobru dušu.
Voli te tvoj leptirić, tvoja BOJANA, zauvijek