S tugom u srcu opraštam se od moje voljene sestre,

MILICA MARKOVIĆ
Je l’ ti lakše ranama, sestro moja, pod hladnim nebom među zvijezdama… Osta kuća bez tvoga glasa, osta duša puna nemira. Kome sada da srce kažem, ko da čuva naše tajne stare, kad te uze tišina rana, prije zore, prije vremena.
Pođi mirno, vilo naša, nek te anđeli dočekaju, a mi ćemo ime tvoje kroz suze i ljubav pominjati...
Brat PETAR KALEZIĆ sa porodicom


