Tata

MILIVOJE RADUNOVIĆ

Dvadeset četiri godine bez tebe pune su boli i čežnje. Ni vrijeme ni život nijesu ublažili bol. Bol ne popušta, samo se uvukla u svaku pukotinu mog srca. Rana koju si ostavio još pulsira, još peče, još me lomi u tišini.
Toliko puta poželim da te vidim, da ti dođem, da osjetim tvoj zagrljaj.
Kažu da se tuga s godinama stiša, ali bol koju si ostavio u mom srcu i dalje me obara na koljena, neumorna, nepromijenjena i jednako teška.
Volim te tajo, i nosim te u svakom dahu i svakom otkucaju srca.

Tvoja LENKA