Najmiliji sine

MILJANE MOJ

Godina prođe, ja te čekam da mi dođeš i pitaš kako si, tata. Neću i ne mogu zaboraviti što sam ti obećao.
Sine, ovo su dani očajanja, beznađa, neopisive tuge i čežnje za tobom. Ne mogu ovo svjesno prihvatiti.
Zajedno smo od svitanja do svitanja svakog dana i tako će ostati do kraja mog življenja. Odzvanjaju riječi naših planova i dogovora, Mikice moj, a najviše "kako sudbina odredi, a ti mi čuvaj Vakija, Inesitu i Tamaru". To mi je vodilja i nemoj da brineš oko mog zavjeta.

Sine, Anđele moj, volim te do beskraja.

TATA

Najvoljeniji naš mužu i tata

MILJANE

Već godinu dana ne uspijevamo da se probudimo iz ovog košmara niti da nađemo odgovor na pitanje zašto.. . Koja je to sila bila jača od naše ljubavi i zajedništva pa je odlučila da grubo istrgne korijen našeg srećnog, porodičnog doma?
Znamo da ti nisi. I nikad ne bi.
Kako nam nedostaje tvoj glas, osmijeh, toplina i savjet. Nedostaje nam da opet budemo MI .. da zajedno gledamo u budućnost, našu djecu kako rastu i postaju ljudi na koje ćemo biti ponosni.

Neka ti je mirno tamo gdje su anđeli, najljepši anđele naš.

Zauvijek tvoji najmiliji:
TAMARA, VASILIJE i INES MANUELA

MILJAN MUGOŠA

Veliki drug, prijatelj i kolega bio si i ostaćeš uvijek u mom srcu da živiš.

VUK RAKOČEVIĆ

Voljeni sine

MOJ MILJANE

Prinuđen sam na životno mučenje, sa neizrecivim bolom i pregolemom tugom za najmilije, nevino, tatino čedo. Do posljednjeg damara svog trajanja znaj da sam svakog trena svijesti sa tobom i ne možeš biti sam. Zavjet koji sam ti dao za tvoje i moje anđele Vasilija i Inesitu i tvoju Tamaru bezpogovorno, svakodnevno ispunjavam, kao što sam i tebi činio. Moja ljubav prema tebi stopljena je sa tvojom porodicom. Biće to dobi ljudi, kao što si i ti bio. Nedostaješ, nikada neću moći shvatiti i prihvatiti da nismo zajedno.

TATA

Moja vječna ljubavi i tata naš najbolji,

MILJANE

Šest je mjeseci od kada kroz život fizički ne koračamo zajedno. Kažu da vrijeme liječi rane, da te vrijeme natjera da se navikneš. Nema tog vremena, nema toga lijeka koji može ublažiti ovu duboku bol koja nas je zadesila i ranu koja ne zacjeljuje. Mi smo to prihvatili, prihvatili smo da se nikada nećemo oporaviti. Ali ne prihvatamo da nam nisi tu, da znaš. Tu si u svakom danu, minutu i sekundi. U očima naše djece se ogledaju tvoje. Mnogo nam nedostaješ. Voli te tvoja porodica i zauvijek ćemo te željni ostati. A meni, tvojoj Tamari, si ostavio bogatstvo. Čuvam ih ljubavi, hvala ti na njima.

Zauvijek tvoji: TAMARA, VASILIJE i INES MANUELA

Četrdeset je teških i mučnih dana od kada je otišao na vječni počinak

MILJAN Miomira MUGOŠA

Tvoj prerani odlazak nije, ne može i neće biti rastanak od tebe ni za tren. Bio si i ostaješ radost i ponos našeg doma.
Ti živiš i živjet ćeš u nama dok postoji naša porodica.

Beskrajno tužni tvoji najmiliji:
MIOMIR, TAMARA, VASILIJE, INES MANUELA, LJILJANA, MARKO, BOJANA, BODIN, VEDRANA I MIJAT MUGOŠA

Surova je stvarnost života koja broji već četrdeset dana od kada je moj dom zadesila tragedija.

MOJ MILJANE

Diko naša, ponosu moj. Dani neumitno teku, vrijeme ne staje, patnja i bol razdiru. Ne mogu shvatiti, a kamoli prihvatiti da mi se nećeš moći vratiti. Nema tih riječi pažnje i saosjećanja od tvojih i prijatelja naše porodice koje mogu pomoći u ovoj muci i nevolji, a da se očuva svijest.
Mikice, dušo moja, volim te i čuvam tvoja čeda, tvoje anđele Vakija i Inesitu do našeg vječnog zagrljaja.

TATA