Napusti me tajo moj jedini, ime moje posebno, snago moja najveća u životu

MILONjA - CAR Vasov ĐIKANOVIĆ

U mojim očima ostaćeš jak kao nekad kad si mene i brata vodio na izlete sa mora na planine, e ti si za mene bio i more i planina, snažan, hrabar, takvog želim da te pamtim.
Ono što sam ja tebi bila, i ti meni, nikad se ne može ispričati. Moja mudra glavo, kako ću bez tvog savjeta, kako ću bez naših dugih razgovora?
Šta god sam činila u životu tebe sam pitala, da čujem šta moj tajo misli.
Do zadnjeg dana si pametno i bistro zborio. Dugo si se borio lave moj.
Oči ti nijesu vidjele ni sunca ni mjeseca šest dugih godina, ali bio si stijena. Živio si život punim plućima, ničega željan nijesi ostao, a želio si otići u miru i tišini kako si nam i zapovijedio. Nikada se ničega nijesam plašila sa tobom, a neću ni od sad jer tvoja duša je sa mnom.
Živjećeš kroz mene moj tajo jer sam kako si govorio ista ti. Voljeću te dok dišem, i u vječnosti.

Tvoja MIRA