Tata, četrdeset dana bez tebe

MILORAD Vasov PANTOVIĆ
Četrdeset dana je prošlo odkako si otišao, a moje srce ne prihvata da te nema.
Ne postoji ni jedan dan da te ne pomenem i ne pomislim na tebe.
Ali znam da si ipak tu, da si moj anđeo čuvar i da me čuvaš sa nekog ljepšeg mjesta.
Tvoj zagrljaj je bio moja sigurnost. Sigurnost uz jednu prisutnost.
Ta sigurnost faliće svakog dana, posebno kada ti je ćerka sama.
Bio si i ostao moj oslonac, moja snaga i moj najbolji na svijetu tata.
Kažu da vrijeme liječi sve, ali ja znam da će mi cijeli život nedostajati dio mene koji je otišao sa tobom.
Dok god ja živim, živjećeš i ti u meni.
Počivaj u miru, tajo moj.
Voli te zauvijek tvoja ćerka VIOLETA sa suprugom ČEDOM




