Navršava se četrdeset dana od kako je vječnim snom zaspao moj tajo

MILORAD VUJOVIĆ
Koliko god bila svjesna da slijedi naš tužan rastanak i koliko god sam mislila da sam jaka, na pomisao da te zauvijek gubim nijesam bila spremna.
Izgubila sam se u vrtlogu emocija. Dobro moje, hvala ti na svemu, na lijepim uspomenama, na primjerima kako treba koračati kroz život dostojanstveno i uzdignute glave.
Tajo moj, koliko je čestitosti, plemenitosti, poštenja, ljubavi i humanosti u samo jednom čovjeku bilo- TEBI- da se ponose generacije!
Sa ponosom ću uvijek i zauvijek pričati o tebi i tvojim dobrim djelima. Samo dobri divni moj zašto si prećutao da će rastanak sa tobom ovoliko da boli!
Volim te i voljeću te uvijek i zauvijek.
DOBRO MOJE!
Tvoja ponosna MARINA, zet PEĐA, unučad MITAR, STAŠA i DANILO







