Mom
MIĆKU
Rođeni moj, prođe godina bola, tuge, nedostajanja, neopisive patnje i
praznine. Dani su samo nevažne brojke, a svaki je nova rana na srcu koje
neprestano krvari. Najveća laž je da vrijeme liječi, najvoljeniji moj, jer za ovu
bol nikad neće biti lijeka. Kroz Jecaje čitam poruke i prelistavam uspomene,
smjenjuju se suze i smijeh, jer si i dalje tu, u meni vječan i nezamjenjiv, jer sve
podsjeća na tebe, jer mi neizrecivo fali sve naše... Za nas kraj ne postoji, to
znaš. Nema tog zla i nepravde koja te iz moga srca može otrgnuti. Sestrina
ljubav te čuva, duboko utkanog u najtananijim nitima moje duše, đe ćeš živjeti
dok živim ja, sestrino najmilije. Ponosu i snago, oprosti ako ti moje suze
remete vječni mir. Najsjajnija zvijezdo, znam da me čuvaš đe god da si. Daj
mi znak kako dalje sa ovim bolom, razumjeće sestra tvoju poruku, jer znaš da
smo se mi uvijek i bez riječi razumjeli. Srećo moja i najveća tugo, u mom oku
bićeš vječni sjaj, od života ne bih ništa drugo, umrla bih za tvoj zagrljaj. Spavaj
anđele moj, a sestra te ne da prošlosti. Dok dišem, naše duše su neraskidivo
vezane.
Volim te do beskraja i grlim u snovima i mislima, do novog susreta.
Tvoja PERKA-sestra NEVENA
