Navršava se 40 tužnih dana našem dragom

GAJU MARKOVIĆU
Nema više tvojih ramena
Da podupru planinu opustjelu
Nema tvoga glasa
Da noć prolomi u osvit
Nema tvog osmjeha da svine gora
Nema trave za ovu ranu
Što ne zarasta ni na hrastu i u hladu boli
Svijetlo žizni ugašeno
Sad skupljam suze kao svice
Čašu punim da lampa bude
Da se vidi đe je dom
Tvoji BLAŽO, BOJANA i ANĐELIJA








