MIODRAG - MIĆKO KOVAČEVIĆ

Pola godine je otkako si nas napustio, a čini nam se kao da je juče bilo.
Bio si dobar suprug, otac koji je uvijek bio oslonac i đed čija će ljubav zauvijek živjeti u uspomenama.
Svaki dan mislimo na tebe, tražeći te pogledom, misleći da ćeš se barem još jednom nakratko pojaviti.
Teško je prihvatiti da te više nema, ali je utjeha što si ostavio neizbrisive tragove koje vrijeme nikada ne može izbrisati.
Nedostaješ u svakom danu, u svakom porodičnom okupljanju.
Uvijek ćeš živjeti kroz nas, kroz naš glas, naše riječi, naše korake i kroz sve ono čemu si nas naučio.

Počivaj u miru. Nikada nećeš biti zaboravljen.

Supruga BEBA, sin VLADAN, ćerke MAJA i MILENA, unučad ANDRIJANA, ANĐELINA-DINA, ANJA, MILICA i VUKAN

40 dana je od smrti mog oca

MIODRAGA-MIĆKA KOVAČEVIĆA

Dragi tata, nije bilo lako oprostite se od tebe, nijesam bila pripremljena za to, pa ni u trenucima kada sam znala da se bliži tvoj kraj.
Nedostaješ nam puno, a posebno me boli kada Milica pita: " Gdje je đedo i kada će doći"?

Hvala ti za svu ljubav i pažnju koju si nam nesebično pružao.

Ćerka MILENA SEKULIĆ sa porodicom

40 dana je od smrti

MIODRAGA-MIĆKA KOVAČEVIĆA

Dradi deda, vrijeme prolazi, ali tuga bol i praznina koju si ostavio neće nikada proći. Sa tobom je otišao i dio naših srca.
Nedostaje nam tvoja ljubav, toplina, dobrota i osmijeh.
Naš najveći ponos je što smo imali takvog dedu kao sto si ti.
Hvala ti za svu ljubav i pažnju koju si nesebično dijelio sa svojim unučadima.

Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i uspomenama.

Tvoja unučad:
ANDRIJANA, ANĐELINA-ĐINA, ANJA, VUKAN i MILICA

40 dana od smrti mog oca

MIODRAGA-MIĆKA KOVAČEVIĆA

Dragi tata, nijesam mogla zamisliti da će doći dan da te više nikada ne ugledam, da me ne dočekaš i ispratiš iz rodske kuće, kao što si uvijek činio.
Tvojim odlaskom odnio si zauvijek dio mene i ostavio da patim i tugujem dok sam živa.

Hvala ti za svu ljubav i pažnju koju si nam nesebično pružao.

Tvoja ćerka MAJA STOJANOVIĆ sa porodicom

DRAGI TATA

MIODRAG-MIĆKO KOVAČEVIĆ

Najviše mi nedostaje tvoj pogled, onaj tihi topli pogled pun podrške, sigurnosti i ljubavi bez mnogo riječi. Cijelog života učio si me više svojim primjerom nego riječima i pokazao kako se ostaje čovek u svakom vremenu.
Bio si skroman čovjek, ali za mene najveći.
Naučio si me kako se živi pošteno i kako se voli porodica.
Bio sam uz tebe u tvom poslednjem trenutku.
Rekao si mi da idem da spavam, da se ne mučim ležeći pored tebe jer si znao da je kraj. U tom trenutku to je za mene bio bol i utjeha.
Bol jer sam osjetio da odlaziš, a utjeha jer nisi bio sam- bio sam uz tebe. Čak i tada mislio si na druge prije nego na sebe kao i uvijek čitavog života.
Danas me boli što te nema, ali sam beskrajno zahvalan što sam imao takvog oca.
Ponosan sam što sam tvoj sin i trudiću se da živim onako kako si i ti živio.
Ako budem makar dio čovjeka kakav si bio ti, znači da sam na pravom putu.
Nedostaješ mi tata……… više nego što riječi mogu reći- nedostajaćeš mi dok god dišem.

TVOJ SIN VLADAN